Sinoc sam se opet vracala onim mojim nocnim 48, ali ovoga puta propisno odjevena, da ne bude neke zamjerke, dovoljno umorna da se samo ispruzim na krevetu i ne razmisljam o vrecicama kraj vrata i svom "tihom ubici".
Tako da me je jutros docekala poprilicna gomila prljavih tanjura jer sam zaboravila ukljuciti perilicu, prazan bojler jer ga nisam niti upalila i jos par sitnica. Fizicki umor kod mene izazove totalnu blokadu. No, zato sada imam "velike oci" i bojim se da mi se nece spavati slijedeca 24 sata.
Jucer na poslu, dvojica kolega su me zadirkivali kako sjajim i kako je za to vjerojatno kriva dobro provedena predhodna noc. Eto, dojmovi koje ostavljamo mogu biti izazvani na skroz netocnim cinjenicama. Naravno, nisam im protuvrjecila.
Malo laznog sjaja, dobra sminka, i prodjes sasvim neopazeno kao luzer. Naravno, ovdje na blogu istresam svu tu nakupljenu emocionalnu prazninu i sirinu, pa sjaj manje dodje do izrazaja.
Tako da sam jutros nakon prve kave, odlucila da se obracunam prvo sa prljavim tanjurima. Izvukla sam ih iz perilice i potopila u mlakoj mirisnoj sapunici. Poslagala sam cijeli jedan post u glavi, Od toga kako nije u redu da mi je sopstveni status nejasan i da moram cekati odredjeni broj dana da bih ga saznala. Do toga kako se uskoro opet selim, opet treba vuci stvari tamo vamo, kacit kuhinjske elemente i birati boje za svaku sobu. Svi muskarci koje ja poznajem su netalentirati za ikakve fizicke poslove, ili boemi ili klinci jer danas biti "klinac" nema veze s godinama, to su oni koji jos nemaju pojma kakav zivot zele provesti, niti s kim i nikad nisu cekic niti uzeli u ruke.
Najbolji majstor kog ja poznajem je zapravo moja mama, cudo od zene, nadam se da imam nesto njenih gena, to me tjesi da necu zavrsiti medju cetiri prazna zida, bez bar okacene slike na jednom od njih.
Ovo vrijeme preispitivanja je izvuklo iz mene i neke stvari koje sam mislila da sam odavno rascistila sama sa sobom, no medjutim.. Naravno, u cijeloj prici, sad bi mi najmanje trebao jos i lik iz proslosti, nisam spremna za iskakanje nikakvih duhova, natezanja s njima, niti na zakljucke.
Sreca po mene i njih je da vjerujem u onu da se na isto mjesto u rijeci ne moze dva puta stati jer rijeka tece.
Post je objavljen 30.09.2015. u 23:37 sati.