Juče sam umjesto V, poslala poruku njemu. Začudo, odgovorio je odmah, a ja sam bila sretna prvo što nisam otkucala neku glupost, a drugo što se javio u roku "odmah" i što me nije niti pitao kakva mi je to poruka jer je skroz bila neusklađena sa našim trenutnim razgovorima. Još smo jednom dogovorili detalje oko mjesta i vremena (pomjereno za dva dana, zbog mojih nekih obveza) Taman da uspijem da dovedem sebe u stanje koje želim: stabilna, mirna i naspavana. Sljedeći dani će mi proći oko završavanja sitnica po stanu, a i B bi željala da s njenim klincima odemo na jezero i ne ću reći da me to posebno veseli, no ni ona sigurno nije presretna kad je okupiram svojim stvarima, pa bi to bila ona nadogradnja prijateljstva u dobru i u zlu.
Interesantno kako sada trenutno ne želim ništa. Dobro mi je ovako. Kava i toplo sunce koje ako sjediš na stubištu oko podne grije otkrivene djelove tijela. Jedino mi smeta kad ne mogu zaspati u neka vremena koja su obično predviđena za spavanje. Ni tada ne znam toćno što mi fali. Ponekad pomislim da je to onaj običan osjećaj kad me promatra dok spavam. Soba je ugrijana i topla. Čak vruća. Nikad to nisam voljela. I onda mi se obrazi užare do granice da mi postane tjeskobno.
Ni u takvim situacijama nikad nisam pomislila da dramim. Zlouporabim situaciju. Otplačem i igram na tu žensku kartu.
Ipak me je slanje slučajne poruke malo zamislilo. Možda bi neke stvari trebalo malo manje promišljati. Slijediti impulse. Malo više biti tipično žensko. Tražiti svoja prava, insistirati. Nabiti tom nekom na nos sve i svašta. Provedeno vrijeme, memorirana sjećanja, prazninu bulevara i ulica u predvečerje. Šetnju korzoom pored čovjeka koji prodaje kokice. Butika gdje si kupio onu jaknu kada je padala kiša a ti došao u kratkim rukavima. Poslije spavao ušuškan u plahtu, a ja te prekrila jedinim prekrivačem kog smo imali.
Ali ne mogu. Kod mene je djeljenje sebe uvijek bilo na dobrovoljnoj osnovi. Iz radosti. Budale kojima bih nešto i nabila na nos i tako su odavno otišle iz mog života.
Onda mi pada na pamet da sam te ja pretvorila u takvog kakav si danas. A zatim i pristala na tebe takvog.
I sad mirno čekam da prođe još koji dan. Spavaću u hladnoj sobi i izbjegavati slučajnosti (za svaki slučaj)
Post je objavljen 26.10.2015. u 23:24 sati.