Noćas su me u san ispratili krovovi.. Negdje daleko u pozadini Dunav. Rasuto sivo. Ne iskušavam više njegovu moć.
Ne mogu da zaspim. Probdjevena prethodna noć pokušana je kasnije da se nadoknadi kavama. Još mi kofein struji u žilama. Zajedno sa Dunavom. Mogla bih probdjeti cijelu noć uranjajući u krovove. Sve ispod njih, ne vidim. Ali osjećam. I sve me to previše steže. Obvezuje. Ljudi i buka.
Introvertno. Preko potrebno. Sloboda je negdje drugdje.
U krovovima i pticama.
U rasutom sivom.
Post je objavljen 09.02.2016. u 22:57 sati.