Marketing
Ostat ćemo prijatelji
Mogao sam se vaditi na pun mjesec ili jugo koje se usred noći podiglo nad zaljevom ili pak težak tamnoljubičasti zrak zasićen mirisima tek propupale žuke, masline i bora, ali nemir koji je prožeo moje tijelo dao je naslutiti da ćeš doći. Možda me iznenadilo jedino što sam te pronašao na najgornjoj polici ormara s knjigama, tamo gdje i prašina rijetko zalazi, među zaboravljenim piscima Misterija svijeta, Junaka antičkih mitova i Zbornika radova sa simpozija Sorta 2002, među koricama koje se nisu otvarale jedno pošteno desetljeće. Već sam odavno zaboravio da sam upravo iza tog reda knjiga pospremio ili možda čak i skrio od sebe samog metalnu kutiju s danskim kolačićima od maslaca.
Kolačiće s maslacom pojeli smo jednog davnog ljeta na našem otoku, a u istu kutijicu ugurali sasušenog morskog konjica, čudo šarenih školjki i puževa, pregršt oblutaka i jednu grančicu kojom sam pisao stihove na tvojim leđima. Ispod krošnje goleme pinije koja se raskrilila poput nebobrana pronašli smo kutak svijeta stvoren samo za nas dvoje.
U međuvremenu je ostalo tisuću i jedno zajedničko jutro ispunjeno kao slučajnim dodirima i poljupcima s predumišljajem. Ostalo je modro nebo iznad zelenog Mljeta dok smo se skrivali od znatiželjnih pogleda u vrelom pijesku kao kornjače, ostao je jedan slap na Zrmanji iza kojeg smo mogli raditi svašta i biti ono što nismo nikad ni slutili da možemo biti.
Ostat ćemo prijatelji, rekla si mi jednog utorka, misleći na trenutke razuzdanog smijeha kad smo shvatili da oboje obožavamo njoke s pašticadom, napolitanke s čokoladom i pjesmu Piccolo grande amore, a mrzimo tripice, frigane paprike i kad netko kaže da sumlja.
Bili smo jedno drugom sve i još preko toga, ali u tom pijanstvu nismo znali prepoznati trenutak u kojem smo se od ljubavnika preobrazili u Ivicu i Maricu, Aniku i Tomija, Warrena i Shirley.
Ostat ćemo prijatelji, rekao sam ti, sjećajući se kako smo na išaranom listu trgovačkog papira iscrtali tlocrte, nacrte i fasade naše buduće kuće s pogledom na more, velikom terasom za prijatelje i sobama za svo troje naše djece. Željeli smo vjerovati da je to što se zbiva između nas jedinstveno i neponovljivo i da toga nigdje na svijetu nema nego da se ukazalo baš nama, naivnim budalama koji tih dana nisu sumljali ni u šta.
Ostat ćemo prijatelji, rekli smo jedno drugom i to je bila posljednja laž u koju smo željeli vjerovati.
Sakrili smo sve naše godine u ovih nekoliko rečenica i jednu kutiju sa školjkama, oblutcima i grančicom koja još uvijek miriše na tvoju kožu.
Na koncu, i nismo ostali prijatelji.
Samo smo – ostali.
Post je objavljen 22.04.2016. u 19:23 sati.