Više nije znao tko je. Ležeći na postelji neke zaturene sobe, malog hostela na kraju nekoga grada, sve što je mogao ovoga trenutka je, zatvoriti oči. Svjetlucave zvijezde žutile bi se blizu njegovih zjenica ispod zatvorenih kapaka, i čak mu je i ta obična radnja bila naporna. Glavobolja gora od nedjeljnog mamurluka. Zlokobna tišina i neki memljiv miris u zraku. Mogao bi halucinacijama proživljavati i neke druge trenutke.. Činilo mu se skoro nepristojno prizivati ih tu u ovaj prostor,
Ne, ne onu curu iz kluba sinoć. Njoj bi bilo svejedno za prostor. Shvatio je da mu se više ne diže na te sponzoruše. Ma koliko im sise strčale a guza bila okrugla. Dok bi treptale umjetnim trepavicama, bezlično i grleno se smijući on je vidio kako, začudo proračunat mozak, broji njegove novce u tim malim glavicama. Vidio je kako već kupuju najnovije Zanotti cipele, kolekciju Gucci i imaju onaj pobjednički osmjeh kao da su osvojile vrh svijeta.
Negdje iz vani zapištao je vlak, Protrljao je oči a one proklete žute zvjezdice zabole su mu se još jače u mozak.
Pokušao je da se sjeti neke utakmice, nogometa, tko je bio svjetski prvak te daleke 1982 godine, i jedino se sjećao naranjite ali ni u to nije bio siguran. Pokušao je da misli na vikende i sitne radosti prisiljavajući mozak da se relaksira uz nešto svakodnevno. Nije mu uspijevalo, bol se povećavala a onaj roj zvijezda titrao mu je i dalje pred očima.
Sjetio se malih crvenih usana i pomislio kako su žene svakako proklete, bile one lijepe ili imale samo lijepe usne, ili onaj pogled.
Naranjito mu je istog časa pobjegao iz misli, a on je zapalio cigaretu i bacio pogled na mrlju na zidu.
- Imam li ono nešto, nisi mi rekao, a obećao si da ćeš mi jednom reći? - pitala je umiljato, sjedajući mu u krilo.
Imala je naravno. Rijetko koja žena nije imala to neshvatljivo nešto. Samo što se njemu činilo da one nikada nisu znale što je to konkretno pa su radile na sasvim krivim stvarima, gubeći to nešto prirodno što su posjedovale.
Klimnuo je samo glavom i provukao prste kroz tu kosu boje zrelog žita. Pritisak njenih bokova. I ono nešto. Zvjezdani roj poprimio je narančastu boju i pritiskao mu potiljak još jače.
Zapištao je mobitel. Displej je obasjalo svijetlo poruke:
"Večeras u Gostionici"
Bez smiješka. Znao je da će otići.
U Gostionicu, ne u Klub.
Post je objavljen 07.12.2014. u 13:46 sati.