Napisat ću nekoliko redaka, najviše zato da mogu ubaciti dvije jako dobre pjesme, svaka fascinantna na svoj način. Lukas Graham (7 years) i Katie Melua (9 million bicycles).
Često se može čuti (kriva) fraza kako su najbolje pjesme već davno napisane, kako je kreativnost danas na bjednom nivou, nema više dobrih bendova, autora i takve floskule. Naravno da to nije tako. Ali istina je da je kvalitetno stvaranje gurnuto u drugi plan, izgurano s masovne scene (ako je na njoj ikada i bilo) na kojoj dominiraju prosjek i konfekcija.
Kvaliteta uvijek pronađe svoj put. Ona se pojavljuje, kreće i egzistira u nekoj vrsti podzemlja, ali nije to ništa strašno, bilo bi neobično da je drugačije. Na taj način dolazi do probrane publike.
Život se odvija u krugovima. Ponovo i ponovo, s vremena na vrijeme, u našim životima se pojavljuju situacije koje su se pojavljivale i ranije, samo sada ponešto drugačije zapakirane, zamaskirane i daju nam nove i nove prilike da reagiramo pametnije, mudrije, s nekog novog nivoa spoznaje. Kroz nove načine reagiranja rastemo, napredujemo i mijenjamo se, postajemo više ono što jesmo. U tome i jest cijela poanta: rast, spoznaja, osvješćivanje, promjena. Život je igra.
Life is what happens to you while you're busy making other plans.
Struja kreativnosti nikada ne prestaje. Uvijek je prisutna i na dohvat ruke praktično svakome tko ima potencijal i potrebu izraziti se na bilo koji način.
Post je objavljen 10.05.2016. u 06:17 sati.