Već 3 noći spavam u dnevnom boravku. Razlog? Kćerkica. Muž je uzeo bolovanje zbog njene upale grla i uha pa se brine za nju tijekom noći ako zatreba. Ja u susjednoj sobi pokušavam uhvatiti 6-7 sna kako bih uspjela reći svoje ime na njemačkom jeziku, a ne, primjerice Ich bin Kartoffel.
U školi učimo koliko je sati. Sada znam i na njemačkom shvatiti da prekasno idem spavati, da se prerano dižem, da premalo spavam, da noć brzo dolazi... sve ono što nisam znala prije. :)
Unatoč mnogim nesavršenostima, moj život jest dobar. Ne znam jesu li godine u pitanje ili što već, ali naučila sam cijeniti ono što imam i biti svjesna svega što imam u životu, ma koliko se to ponekad činilo nedovoljno.
I dalje jedem puno slatkog. Previše. Uvijek nosim slatkiše sa sobom u razred pa onda ih u pauzi podijelim s drugima, samo kako bih sama manje jela. S obzirom da sam gotovo svakodnevno nudila slatkiše, kolegi iz Sirije (ima ih 3, pa ćemo ovog nazvati kolega Sirijac A) je bilo neugodno pa mi je ponudio svoju jabuku. Odbila sam (jabuka, halo?). Fantastično mi je upoznavati sve te divne ljude, kulturu zbog koje mi nude svoj jedini obrok. Šteta što će mi guzica odseliti na otok pa ću cijelu grupu izgubiti jer će oni dalje nastaviti s učenjem, a ja ću nastaviti tek na jesen. Nedostajat će mi ta grupa, a još ih nisam sve niti pošteno upoznala (jedna od zanimljivih individua je Koreanka koja piše romane!).
Doma sam išla s Tunižankom koja je bila tužna i zabrinuta. Pitala sam je kako je ona, kako je sin. Kaže da više neće moći ići u školu, jer muž ne želi biti doma s djetetom. Mislila sam da je to neka šala, tipa da tip grinta čisto radi grintanja, ali ne, stvarno je (kao i moj celulit nakon kilo Werther’s Original bombona). Ja sam rekla da bih ja ubila muža da mi tako nešto kaže. Kao da je Tunižanka našla sina u dućanu gdje sve ekstra sniženo pa ono – bio je trenutak mahnitosti i sada više ne želi tu čudnu lampu u kući. Ili barem ne želi biti sam s njom od 8 do 14.
Doma sam došla i dočekao me miris pečene piletine i friganih krumpira. Muž je taman završavao ručak nakon što je uspavao kćerkicu i sam se malo odmorio. Pomislila sam kako sam sretna što ga imam i kako bi mi lijepo stajala crnina da izgovori išta slično kao što je to učinio njen muž.