Marketing
Mutavi
Kako je HND izdao novinarstvo i postao vjerska policija
"Kad se pročita cijelo HND-ovo priopćenje o Marjanovićevu tekstu, jedna stvar odmah postaje kristalno jasna. Naime, HND njime definitivno ne staje na stranu slobode medija i slobode izražavanja, nego na stranu onih koji misle da vjernike treba posebno štititi od tekstova koji bi ih mogli uzrujati. To je neupitno. Štogod da je napisano u HND-ovom priopćenju, u njemu definitivno nema onog čuvenog "ali" kojim se tako često ublažava ili relativizira osuda nekoga ili nečega. Priopćenje koje potpisuje šef HND-a Saša Leković nedvosmisleno, bez ikakve ograde i sasvim otvoreno zauzima stranu u vječnoj borbi između slobode izražavanja i "povrijeđenih vjerskih osjećaja". Nažalost, potpuno pogrešnu stranu."
"Što su to, dakle, smislili u HND-u kad su u priopćenju za medije tako olako prozvali Index i Marjanovića za počinjenje kaznenog djela širenja netrpeljivosti i govora mržnje? Stvar je zapravo prilično jednostavna - HND se u ovom slučaju poslužio uobičajenim alatom salonskih moralizatora; ako osuđujete vjerski fanatizam i klerikalizam, onda morate osuditi i žestoku sekularističku kritiku religijskih praksi. Tako u očima javnosti ispadate, kako se to u narodu krasno veli, "i pošteni i jebeni". Nakon toga vam se više ništa ne može prigovoriti s bilo koje strane. To što ste pritom kukavički izdali osnovni cilj organizacije koja bi trebala štititi pravo na slobodu govora i izražavanja, ma nema veze - bitno je da vam bujanci i juriči više ne mogu prigovarati da osuđujete samo "njihove".
Ta ekvidistanca od stvarnih ekstremista i njihovih najžešćih kritičara očito puno vrijedi HND-u, pa makar možda i sami bili svjesni da je u najmanju ruku neukusno uspoređivati stvarni vjerski ekstremizam i imaginarni nevjernički ekstremizam u državi koja je svoju suverenost podredila Svetoj Stolici potpisavši tzv. Vatikanske ugovore još 90-ih.
U HND-u zaboravljaju ili se prave da ne znaju da bi u demokratskom društvu sa slobodnim medijima sve ideje trebale biti podložne kritici, pa i onoj oštroj. Ako je itko istinski uvrijedio sve katolike u Hrvatskoj ili barem onaj lavovski dio vjernika koji se nije klanjao ostacima Leopolda Mandića, onda je to HND koji si je uzeo za pravo tumačiti stavove par milijuna vjernika i to kao da svi ti ljudi misle posve identično - kao razmažena derišta koja na kritiku ne mogu reagirati drugačije nego histeričnim pozivima na (auto)cenzuru kritičara."
Tko će ga znati, možda ih je (mutavce iz HND-a) petrificirao, u hrvatskoj verziji - petrovicirao, Košić? "Kad se pročita cijelo HND-ovo priopćenje o Marjanovićevu tekstu, jedna stvar odmah postaje kristalno jasna. Naime, HND njime definitivno ne staje na stranu slobode medija i slobode izražavanja, nego na stranu onih koji misle da vjernike treba posebno štititi od tekstova koji bi ih mogli uzrujati. To je neupitno. Štogod da je napisano u HND-ovom priopćenju, u njemu definitivno nema onog čuvenog "ali" kojim se tako često ublažava ili relativizira osuda nekoga ili nečega. Priopćenje koje potpisuje šef HND-a Saša Leković nedvosmisleno, bez ikakve ograde i sasvim otvoreno zauzima stranu u vječnoj borbi između slobode izražavanja i "povrijeđenih vjerskih osjećaja". Nažalost, potpuno pogrešnu stranu."
"Što su to, dakle, smislili u HND-u kad su u priopćenju za medije tako olako prozvali Index i Marjanovića za počinjenje kaznenog djela širenja netrpeljivosti i govora mržnje? Stvar je zapravo prilično jednostavna - HND se u ovom slučaju poslužio uobičajenim alatom salonskih moralizatora; ako osuđujete vjerski fanatizam i klerikalizam, onda morate osuditi i žestoku sekularističku kritiku religijskih praksi. Tako u očima javnosti ispadate, kako se to u narodu krasno veli, "i pošteni i jebeni". Nakon toga vam se više ništa ne može prigovoriti s bilo koje strane. To što ste pritom kukavički izdali osnovni cilj organizacije koja bi trebala štititi pravo na slobodu govora i izražavanja, ma nema veze - bitno je da vam bujanci i juriči više ne mogu prigovarati da osuđujete samo "njihove".
Ta ekvidistanca od stvarnih ekstremista i njihovih najžešćih kritičara očito puno vrijedi HND-u, pa makar možda i sami bili svjesni da je u najmanju ruku neukusno uspoređivati stvarni vjerski ekstremizam i imaginarni nevjernički ekstremizam u državi koja je svoju suverenost podredila Svetoj Stolici potpisavši tzv. Vatikanske ugovore još 90-ih.
U HND-u zaboravljaju ili se prave da ne znaju da bi u demokratskom društvu sa slobodnim medijima sve ideje trebale biti podložne kritici, pa i onoj oštroj. Ako je itko istinski uvrijedio sve katolike u Hrvatskoj ili barem onaj lavovski dio vjernika koji se nije klanjao ostacima Leopolda Mandića, onda je to HND koji si je uzeo za pravo tumačiti stavove par milijuna vjernika i to kao da svi ti ljudi misle posve identično - kao razmažena derišta koja na kritiku ne mogu reagirati drugačije nego histeričnim pozivima na (auto)cenzuru kritičara."
Samo prigodna ilustracija i sitno zapažanje: HND se u ovom slučaju poslužio uobičajenim alatom centrističkih moralizatora. Relativizatorska i kukavička ekvidistanca karakterizira upravo centristički diskurs.Post je objavljen 20.04.2016. u 15:00 sati.