Uvijek mi je WG zadnja opcija shoppinga. Zivotno mi je shopping zadnja opcija. Onda odeš kao normalna osoba u Dubravicu po sto mogućih prefinih stuff, jer, to je najbolji dio West Gate-iranja. I ok, taman što uzmeš pizzu i par stvari za 'nek se nadje'; sjedneš za visoki stol, a tamo žena, neprirodnog izleda za Zaprešić. Jede salatu. Pa neće valjda bit debela u proljeće. Po svemu sudeći, trebala je puno ranije krenut s njima, ali, nikad nije kasno.
Shopping se na kraju uvijek svede na Dubravicu i pranje auta, a nagrada nek bude Peppermintska kava. I evo me. Pomalo zavidna djeci koja s ruksacima (većima od njih samih) jedu sladoled na povratku iz škole. Ne, nije glupa stvar kako ja idem radit' a oni jedu sladoled. Zavist mi se javila kad sam se sjetila da ja nisam imala sladoled na putu kući. Ne onaj pravi. Na kuglice. Nisam čak imala ni čar vraćanja iz škole kad nas konačno, nakon zime, obasja sunce. Moja je škola bila 5 km daleko, išla kroz snijeg, kišu, 3 močvare pune krokodila i polje mina. Romobilom.
Ok, zanijela sam se, ali, da. Vožena sam i odvožena 5 min oko zvona.
A kada bi išla pjesice to bi bio praznik. Mukte poklon, ako ne i s plusom. Ali stvarno dugačak poklon.
Pisanje mi prekida dvoje djece. Curica, dvogodisja odokativnom procjenom, odusevjeno bratu pokazuje lokvu koju je jučer napravila kiša. Srce samo što mi nije progovorilo: 'Napravite to.' U to dolazi mama, ljuta jer postoji, rekla bih, i hladnim tonom samo kaže onaj odvratni 'ni slučajno'. Fuuuuj. Hladni, ružni, prljavi ni slučajno kojeg niko na ovom svijetu ne voli.
S druge strane dolazi dječak, ogromnih plavih očiju i bez kočnice se zaleti u lokvu. Ee too sam čekalaa!!
Nisam mogla sakriti oduševljenje i počela mu pljeskati. Usuđujem se reći da sam na licu ove mame uvidjela da sam spasila plavookog od balkanske top parent izjave 'kad dodjemo kući, istući ću te'. Mama je okrenula očima i nasmijala se, kao u američkim serijama, samo je jos falilo 'Ah, kids', za potpuni teatralizam.
Dok još ima djece koja trče kroz lokve, i Tomislavove kave s hladnim, znam da ima nade za svijet.
Pustite djecu da se smoče. Zajašite konja. Pomazite psa s kojim se mimoiđete u šetnji. Vodite ljubav stalno. Ne sa svakim. Nikad sa svakim. Radje onda nemojte uopće.
Prestanite pušiti :), ližite sladoled i volite muzičare. Zaboravite ovo zadnje. Haha!
Ugodan utorak.
Voli vas
Enitou
Post je objavljen 20.04.2016. u 15:56 sati.