Suza, ta tekućina tuge
za svoje postojanje krivi druge
što joj život daju
kao da oni znaju
kad ona klizi iz oka
i koliko je tuga duboka,
koja ju na život zove
zbog neke duševne obnove.
Ej, suzo, što kliziš iz oka
znaš li ti koliko je tuga duboka
koju mi budiš u duši
i koliko emocija boli guši?
Znaš li, suzo, koliko je boli
kad srce voljenog voli,
a ljubav mu uzvraćena nije
pa ga samo teška tuga i tjeskoba grije?
O, suzo, tjeskobu mi otopi,
sa srcem radostan savez sklopi,
odnesi strah, bol i tugu,
donesi neku energiju drugu
koja zna da ljubav
ponekad vapi zaborav.
Ti si, suzo, vjesnica samoće,
a moja duša hoće
zdrave uzajamne odnose
koji u sebi nose
cjelovit osjećaj ljubavi
što nikad ne zaboravi
zašto postoji,
dok smjelo i izazovno stoji
kao izbor bilo kojeg stanja
koje vodi do spoznanja
neprestane mijene
od tuge i ljubavi do mene.
Zato te, suzo, milo pozdravljam
pa, iako te na obrazu ostavljam,
dođi opet u moje oko,
pogledaj u mene duboko,
otopi led tuge što se stvara,
a ljubav nova i stara
neka se pojavi samo,
ja i ti, suzo, znamo
opet će dobro biti
ne treba žaliti
za onim što je bilo
ili onim što mi se snilo.
Doći će nešto novo,
a radost ponovo
pa zašto, suzo izdajice,
tečeš niz moje uplakano lice?
Možda pereš samo oko,
da bistrije pogleda duboko
u moje tužno biće
ili tražiš otkriće
gdje se radost krije,
da bi opet bilo kao i prije,
dok si ti u oku spavala,
a ja životna iskustva spoznavala?
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.