Plešu li moje misli sjenom sjećanja
Ili to razigrana mašta slike stvara
U jutro sivo, oblačno, prohladno?
Odavno te nema, više te nema
Da moje misli rastreseš kao brašno kroz sito,
A ja trebam, a ja tako jako trebam
Da me probude, da me oda sna trgnu
Razmišljanja tvoja.
Često ti pišem bez slova sva ta nemušta pisma.
Pomišljam da znaš, da ih čitaš i odgovore šalješ,
Samo ja ne razumijem, ne uspijevam dokučiti
Taj govor neba gdje sada dom je tvoj.
Čini li se ludilu slično kada živ mrtvom govori,
A nismo li baš svi uvijek i živi i mrtvi,
Jer kako živjeti bez sjećanja na živote
Koji svoju svijeću zgasiše prije nas?
Znam reći će mnogi kako nimalo tu sličnosti nema,
Ali neka, moje misli jutros plešu
Između neba i zemlje uz sva sjećanja
Što glazbu posebnu skladaju.
Zapisujem riječima, note potrebne nisu.
19.04.2016.
Post je objavljen 19.04.2016. u 10:37 sati.