Uokolo modrina...
Čista,nedodirnuta ljudskim ičim.
Obljubljuju je samo bijele,žućkaste i crvene zrake dvaju sunaca.
More upija zrake,igra se sa njima i pretvara ih u sebe.
Z a sve što dobije,uzvraća.
Poznaje samo tu jednostavnu logiku fer-pleja.Zato ponekad kad se plavetno u njemu stvrdne u kristal krijesnice na dlanu,iznjedri svoje čedo prema površini i taj rijetki trenutak
postaje praznik,cilj,bit postojanja Mora i dvaju sunaca.
Svojim neponovljivim noćima i moćima preko kristalića odbija darežljive zrake;bijele i crvene i žućkasto modrinom modre i za taj kratki trenutak lišava se slasti upijanja uzvračajući suncima blistavi ,moćni nektar ,ili spektar kako god,al čudesne svijetlosti.
Kristal potom pada ponovno u dugotrajno ciklično kretanje i godinama se ne pozdravi sa svojim praocima,ali je vječan i tih susretoplova biti će još puno.
...
Dvije umorne ljudske prilike,opterećene ruksacima prelazile milje nepregledne...
Galijano spusti ruksak sa leđa i sjedne na glatku površinu morsku.
-Mislim da smo dovoljno odmakli.Udaljeni smo već dvanaest dana od obale.
Ona se umorno spusti nedaleko od njega.
-Ovdje možemo početi-složi s e Ona.
Ispružila je nogice,protegnula se i meko spustila na leđa.
Slijedećeg trenutka je zaspala...
/ I dio /
Post je objavljen 18.04.2016. u 06:01 sati.