Imali smo zanimljiv dan, čiji ću vam jedan dio ispričati sada.
Prolazeći zelena polja s mnogo divne žute...
...stižemo do Rastine, urednog i čistog sela.
Prvo ćemo vidjeti kaštel barona Redla, star 198 godina, koji je sada škola i vrtić.
U dvorac je ugrađena gotička kapela.
Plače za renoviranjem.
U dvorištu zamka posjedali smo na dječje stoličice i ponudio nas je ljubazni domaćin
Stevan Vejinović domaćim pecivima i projaricom, domaćim sokovima i kavom.
Mladi Slododan nam je ispričao povijest obitelji Redl,
koja je Rastinu dobila od Marije Terezije za zasluge
učinjene kruni i ovdje provela 138 godina.
Nastavit ćemo zatim šetnjom do mađarske granice, koja je doskora bila
otvorena i gostoljubiva, Rastinci su prelazili preko kao i Mađari ovamo.
Sada je tu visoka žilet ograda koju nije moguće prijeći i koju predvečer
nadlijeću helikopteri. Nitko se nije pojavio dok smo se mi tu zadržavali.
Zar nikada neće biti dosta žica i ograda???
Pored rječice Plazović
...nastavit ćemo do spomenika solunskim dobrovoljcima,
koji su osnovali selo Rastinu
i do spomenika žrtvama Šarvarskog logora u Mađarskoj.
Zar nisu najljepši slobodna zemlja i slobodno nebo?
(srce u oblaku za Randomhearta...
...slika i priča Lastavica)
Post je objavljen 17.04.2016. u 10:00 sati.