Većina nas "običnih" građana Hrvatske, vjerujem, pokušavamo pobjeći od stvarnosti, koja se kotrlja sa ekrana i novina tjednih i dnevnih. I raznih drugih tiskovina koji problematiziraju događaje iz kojih nikako da iziđemo, a to je svakome jasno da se radi o drugom svjetskom ratu.
Nemate vi pojma koliko želim pisati kroz humor kao što to rade Englezi u Alo Alo seriji.
Ali, gdje naći likove sa malim tenkićem i sve druge iz serije koji su tako dobro pokazali besmislenost rata, kad gledajući naše sabornike onako zapjenjene, pune mržnje na sve što se kosi s njihovom mišlju i uvjerenjem. Kao kobre ili osice, posloženi kao neprijateljske vojske u raznim formacijama.
Asterix i Obelix protiv Rimljana. Malo selo, hrabri Gali i glupava rimska vojska.
Nikako mi nije jasno što je tu sporno?
Radi li se stvarno O VRLO JASNOJ OSUDI FAŠIZMA???
ILI O NERAŠĆIĆENOM PITANJU KOMUNISTIČKOG TOTALITARIZMA???
Iako.., igraju se prljave igre. Sjaši Kurta da uzjaši Murta.
Gdje su ona naivna vremena s raznim iskrenim i hrabrim ljudima koji u govorili iz srca bez fige u đepu, a onda u okružju vukova jedini je izlaz bilo umirati. Jedan po jedan. U Splitu Velimir Terzić, veliki govornik Vlado Gotovac, Zvonimir Puljić ili marginalizirani dražen Budiša. Svi oni koji se ne bi snašli u podzemlju koji vlada ovom zemljom.
Još je puno takvih ljudi koji su se izgubili, da ne spominjem sve one hrabre borce domovinskoga rata,
Onu tihu većinu koji su nastavili živjeti svojim malim životima dijeleći ovaj život sa svim svojim sugrađanima.
Zaustavit ću se i pokušati sad ispričati jučerašnji susret i razgovor.
Odmak, to jest ja (posebno volim kad govore o sebi u trećem licu) je u ranim jutarnjim satima otišla posvetiti par sati uljepšavanju. Jutro je bilo ugodno svježe. Mirisalo je dobom voljom. Mlada gospođa došla je na posao biciklom, što nije čudo, jer je svojevremeno za voljenim mladićem, današnjim suprugom došla iz ravne Slavonije u uzbrdicama i nizbrdicama ispunjeni Split. Odrekla se puno toga, ali bicikla ne. Malo je uspuhana, ne osjeća se jutros baš najbolje. Naime, u međuvremenu su joj dijagnosticirali multiplu, istina tek u početku, ali na dane... Odlučila je raditi dok god može.
Već neko vrijeme odlazim kod nje, istina u vrlo velikim razmacima, hvata me ona staračka nebriga za izvanjskim, ali trgnem se i popravljam se koliko mogu.
Od samog početka naših susreta počelo smo ugodno razgovarati. Ja, nemirna katolkinja sa sumnjama i pokušajem da razumijem uvijek u potrazi za odgovorima i ona koja iz razloga opredjeljenja svojih roditelja u Jugoslaviji nije imala nikakvih dodira s vjerom, iako rekla je: Potajno sam s prijateljicama znala otići na misu, ali sve mi je to bilo strano.
U međuvremenu došlo je do promjena. Vjera nije bila zabranjena, na neki način, ali to je za neku dugu raspravu, pa je nju iz neke znatiželja vuklo na razne vjerske skupove. Bila je razočarana i prepadnuta propovijedima na katoličkim misama.
"Bilo je toliko mržnje da se nisam snalazila. Moji mi nikad nisu govorili niti sam znala tko kojem narodu pripada. Moji nisu govorili o razlici u prezimenima ili imenima, a s oltara odjednom..."
Družeći se tako s ljudima sličnim sebi, osjećajući potrebu za nekom višom, za nećim višim od našeg ... ne znam kako bi to nazvala, rekla je, čula je za neku od mnogobrojnih protestantskih religija.
Odlučila je s poznanicom otići na njihova okupljanja.
Čitala su se dijelovi iz Biblije. Starog i Novog zavjeta. Ne znam koliko znadete, ali protestantski vjernici žive i proučavaju samo po Bibliji. Sola Scriptura. Samo to priznaju. I od toga ne odstupaju.
Prenijeti ću s enciklopedije što to jest:
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Sola Scriptura bila je »borbeni uzvik« protestantske reformacije. Tijekom stoljećâ, Rimokatolička crkva je svojim predajama ustupila veći autoritet od Biblije. Zbog toga, mnoge stvari koje je činila bile su suprotne Bibliji. Neki primjeri toga su: molitve svecima i / ili Mariji, bezgrješno začeće, transupstancijacija, krštenje male djece, indulgencije i autoritet pape. Martin Luther, utemeljitelj luteranske crkve i otac protestantske reformacije, javno je ukorio Katoličku crkvu za svoja nebiblijska učenja. Katolička crkva zaprijetila je Martinu Lutheru izopćenjem (i smrću) ukoliko ne zaniječe. Martin Luther im je odgovorio: »Ukoliko me ne uvjerite svjedočanstvom Svetoga pisma, ili najjasnijim zaključivanjem, - ukoliko me ne uvjerite pomoću odlomaka koje sam citirao, tako da učine moju savjest sužnjem Božje riječi, ne mogu i neću zanijekati, jer kršćaninu nije dobro da ide protiv vlastite savjesti. Na tome stojim, ne mogu učiniti ništa drugo; neka mi Bog pomogne! Amen!«"
To je poslije raskola u kršćanskoj crkvi između Istočnih i Zapadnih kršćana, drugi veliki raskol u Zapadnoj Crkvi.
Skupovi kojima je prisustvovala su joj se svidjeli. Nije bilo nikakve politike. Govorilo se o Božjoj ljubavi. Isusovom životu i žrtvi Sina; Bogo-čovjeka da umre na križu za Čovjeka i čovječanstvo.
Ona od tada kaže: Od kada sam se OBRATILA, sve se za mene promijenilo. Njenim putom pošla je njena majka, pokušava sa sobom voditi i svoju tinejđericu, koja se tome opire- živi u miljeu kakvo ono jest i stršila bi. Sve to ona shvaća. Moli se Bogu i čeka da se njena kćer urazumi.
Slušam je i uživam u njenoj iskrenoj potrebi za za onim prvim kršćanskim zajednicama koji su otkrivali novog Boga ljubavi, jer im je Bog Starog zavjeta postao prezahtjevni Bog koji je kažnjavao jer nisu slijedili njegove zapovijedi. Sve je to jedan te isti Bog koji spašava čovječanstvo od neprekidnog zastranjivanja. Ali, sazrelo je vrijeme da Bog postane Bog milosrđa. Eto to se njoj svidjelo i ispunilo joj izmučeno srce.
A zašto kažem izmučeno?
Ona je došla iz Slavonije, hrvatska obitelj, jugoslavenskog opredijeljena. Upoznala je svog supruga. Veza je trajala i ona se još prije braka preselila u Split gdje je on živio. Ljubav je bila velika. Živjeli su u njegovom stanu ( Ovo mi je ispričala jučer, jer rekla je stekla je u mene veliko povjerenje, a sa nekim drugim ne bi mogla na ovaj način razgovarati).
U jednom čišćenju stana naišla je na dokumente i ono što je doznala iz tih dokumenata totalno ju je zaprepastilo.
Ljubav je bila velika. Nikad nije s njim razgovarala kakvog je on porijekla. Takvi su joj razgovori bili strani, iako je zemlja prošla Domovinski rat, dogodile su se vrlo ružne stvari. Iz dokumenata je doznala da je otac njenog muža Musliman, Bošnjak, a majka Srpkinja.
Dočekala ga je s dokumentima u ruci i pitala ga je zašto joj to zatajio, a znao je kakvog je ona porijekla.
Upravo zato rekao joj je. Bojao sam se da me nećeš htjeti.
I što više reći. Bilo je suza i zagrljaja. Pravi Julija i Romeo. ( Bolje zvući Romeo i Julija, ali ja sam feministkinja) I onda je slijedila njegova priča.
Kad je počeo domovinski rat majka i otac bili su tada već rastavljeni. Otac u drugom braku u Bosni. Imao je već troje djece iz novog braka. Nije nevažno da su on i stariji sin prošli srpske logore u Bosni i samo čudom ostali živi. Majka je pobjegla natrag u Srbiju. On se prijavio u Hrvatsku vojsku. U međuvremenu se pošao krstiti itd. Majka ga je zvala da dođe k njoj, ali on se rodio u Splitu. Tu je njegov dom, njegovi prijatelji, tada i posao (u međuvremenu pred jednu godinu je ostao bez posla i otišao u Njemačku) . Sve drugo mu je strano.
Eto ih. Ona u Splitu, a on u Njemačkoj, ona bio odmah dobila posao, ali ona krzma. Djeca (sin od devet godina) tu su krenuli u školu. Curica je u osjetljivim godinama. Ona ima tu grubu dijagnozu, iako je svjesna da bi 'gore' u tom zdravstvenom smislu bila bolje liječenja.
Moli se svom novo otkrivenom Bogu i nada se najboljem.
Usput slušam Sabor. I mislim se postoji li mirni kutak kugle zemaljske u kojima bi mi vjernici takve vrste ( bez obzira kojoj vjerskoj zajednici pripadali) kojoj pripadamo ona i ja gdje bi smo našli svoj mir od politike, ratova, gramzivosti, laži, kratko mržnje.
Post je objavljen 15.04.2016. u 10:54 sati.