Kad zbog prezauzetosti poslovima uđeš u neku rutinu mraka ,ispraznog života ..postaneš izgubljen i nađeš se kako buljiš u prazninu ,vrijeme je da se uplašiš , probudiš i postaviš pitanje ;što propuštam ?
Toliko smo ušli u rutinu da se osjećamo (čast izuzecima) kao dio nekog stroja koji se naizmjenično ubacuje čas tamo ,čas tu ,a kad je slobodan prazan je.. Postali smo robovi navika uvijek u trci za novcem ,materijalnim stvarima ,a sve ono bitno što čovjeka čini čovjekom ostalo je negdje po strani.
Kako pomoći sebi i naći put do samoga sebe? Da li tražiti smisao života kroz neke promjene ili se prepustiti postojećem stanju,stvar je odluke koja ovisi isključivo o nama samima.
Ne znam dal da se zabrinem tokom misli i postavim sama sebi neka pitanja o smjeru života i tako okrenem na filozofiju ili krenem linijom manjeg otpora i budem zadovoljna „kako je- tako je „ ….ali kad bolje razmislim , kako god da okrenem imam samo jednu priliku za proživjet ..da je prokockam i potrošim na pogrešan način morala bi biti totalna kretenuša ..pa tako ipak biram filozofiju ..
Post je objavljen 14.04.2016. u 16:33 sati.