Tu negdje u blizini,
u krošnji rascvjetane trešnje
još šumori tvoj glas.
Molitva nijema i bolna
niže se jekom čuvana.
Tko li će ju sve čuti,
tko li zastati ispod trešnje rascvjetane?
Mogla bih ti reći da još smo isti,
da još smo oni od nekada,
da se ništa promijenilo nije, ali znamo.
Sve nam je znano.
A kada trešnja prepusti povjetarcu
svoje cvjetne lati u visine
s njima otići će i sve što smo bili.
Tu negdje u blizini,
u krošnjama rascvjetane trešnje
tvoj glas čeka svoj let.