Dr. sc. Ignac Kulier
Izdavač: Uliks 2013.
Ljudsko je tijelo ‘kemikalija’ sastavljena od 1kg kalcija, 720 g fosfora, 140 g sumpora, 100g natrija, 95 g klora ili prosječno 65% kisika, 18% ugljika, 10% vodika, 3 % dušika, 1,5% kalcija, 1% fosfora I ostalih elemenata među kojima ima I arsena.
Čovjek može bez mesa, ali teško samo na mesu. Najveći broj Amerikanaca I Europljana, osobito u visoko urbaniziranim sredinama, konzumira nepotrebno velike količine mesnih proteina, kojim unose u organizam višak dušika, osobito višak nespecifičnog dušika. Takav se dušik u čovjekovu organizmu vrlo jednostavno može pretvoriti u amonijak koji je vrlo toksičan za tjelesne stanice I crijevnu mikrofloru. Urea, taj manje toksičan finalni produkt razgradnje proteina, izlučuje se mokraćom. Arginim, aminokiselina neophodna za detoksikaciju amonijaka, brzo se utroši ako je povećan unos nespecifičnog dušika u organizam. Budući da je tada poremećen normalni mehanizam detoksikacije amonijaka, on slobodno oštećuje stanice, enzimski sistem, metabolizam ugljikohidrata.
Veliki potrošači mesa zapravo sebi čine medvjeđu uslugu, truju se više no što ih drugi truju. Istovremeno oni misle da dobro I sigurno jedu, jer je meso ‘prirodna I nepatvorena’ hrana.
Jelo je očito najintimnije emocionalno čovjekovo iskustvo tijekom kojeg on dio svog okoliša stavlja u svoj organizam.
Hrana (latinski alimentum) se prije svega dijeli na osnovne Ili jednostavne namirnice (voda I sol) koji se apsorbiraju u organizmu bez prethodne modifikacije, zatim ugljikohidrate I masti (koji se sastoje od ugljika, vodika I kisika) I moraju se prije apsorpcije razgraditi te proteina što pored spomenutih elemenata sadrže sumpor I dušik, I od mineral I vitamin. Ove se tvari prije apsorpcije moraju modificirati pod utjecajem enzima iz probavnih sokova.
Minerali se svakodnevno gube mokraćom I znojenjem pa ih treba nadomjestiti. Tako na primjer čovjek dnevno gubi u prosjeku: 7 g natrija, 4,75 g kalija, 1,25 g kalcija, 1,63 fosfora, 0,5 g magnezija, 0,05 g željeza, 0,05 g sumpora, itd. I tzv. Minerali u tragovima (bakar, cink, mangan I fluor) imaju važnu ulogu u biokemijskim reakcijama organizma pa se neprestano moraju unositi.
Prosječna težina jednog obroka za muškarce iznosi 800-1000 g, a za žene 600-800 g. obično se osjećaj sitosti postigne prije što se dosegnu ove granice volumena I težine.
Brazilski kakao, dobiva se mljevenjem sjemenja biljke Sapindacea Paullinia. Najbogatiji je prirodni izvor kofeina (2,7-6,5%), dakle znatno više nego kava.
Prosječnim konzumiranjem 60 kg krumpira godišnje, u organizam unosimo 9700 mg solanina, što bi bilo sasvim dovoljno da ubije konja, naravno pod uvjetom da tu dozu dobije u jednom danu.
Histamine je toksičan za čovjeka, bez obzira je li unesen hranom ili putem krvi. Pod utjecajem mikroorganizama oslobađa se tijekom kvarenja, osobito opasno kod ribe. Riba može biti besprijekornog okusa I mirisa, a histamine ostaje neoštećen čak I pri vrlo visokim temperaturama kod konzerviranja (200°C).
Školjkaši, ribe I žabe imaju najjače otrove.
Poznata su trovanja stanovnika na ušću Neretve sušenom jeguljom.
Mikroorganizam stafilokok može se naći u hrani koja se dira rukama. U nekim australijskim bolnicama su ga uklonili iz kirurški dvorana tek kad su skidali slojeve zidova I sve zalili klornim preparatima.
Prehrana sirovim zrnom soje ili nedovoljno obrađenom sojom može izazvati gušavost.
Svaki čovjek planete godišnje pojede oko 2,5 kg raznih kemikalija sa hranom i pićem. Pravo je čudo kako tijelo, tj. jetra to uspije detoksicirati.
Žučna vrećica je mjesto gdje salmonele mogu vegetirati godinama, prije nego što izazovu otrovanje, što znači da je čovjek stalni potencijalni izvor, a da toga uopće nije svjestan.
Goveđe i riblje meso, koje je površinski spaljeno (nagoreno), sadrži mutagene tvari, koje izazivaju mutaciju živih stanica. Sva ta saznanja nisu mnogo promijenila ljudske navike kada je u pitanju način pripreme hrane.
Selen je otkriven tek 1817. godine. Nedostatak tog elementa može izazvati mišićnu distrofiju. Malo više selena u hrani dovoljno je za otrovanje. Neke ga biljke mogu akumulirati, a ako se njima hrani stoka, akumulira se u mesu. Prvi znak otrovanja čovjeka selenom je lomljenje dlaka kose.
Ljuštenjem kore voća problem pesticida nije riješen. Ni pranje pod mlazom tople vode ne pomaže jer su pesticidi emulzije što se lako prepoznaje po tome što su prsti nakon pranja ljepljivi.
Kemijski gledano pesticidi su spojevi žive, arsena, fosfora i drugih toksičnih elemenata. Budući da postoji fenomen navikavanja štetočina, stalno se traže nove i efikasnije forme.
Potpuno je razumljivo da ih ima svugdje, pa i u majčinom lijeku koje služi kao indikator zagađenosti hrane pesticidima.
Svjetska zdravstvena organizacija WHO procjenjuje da godišnje od pesticida umire 200.000 ljudi, a kutnu intoksikaciju doživi oko 3 milijuna ljudi.
Otrovanje metil-živom ostavlja za sobom trajna oštećenja vida, sluha, organa kretanja, govorenja i ponašanja.
Vjetar se pobrine da aluminij, barij, stroncij, titan, željezo, krom, mangan i drugi elementi iz zagađenja okoliša budu razbacani na velike udaljenosti.
Rijeke ispiru masu tih elemenata iz Zemlje i odnose ih u more, gdje se talože. Putem riba i druge hrane iz mora vraćaju se – čovjeku na tanjur.
Najveći dio olova se taloži u kostima, a kada je tijelo pod utjecajem nekakvog stresa, olovo izlazi i vjerojatno izaziva dodatno otrovanje. Olovo je protoplazmatski otrov koji djeluje polagano, ali sigurno. Olovo je jedan od najviše korištenih metala u industriji.
Laboratorijske analize pokazuju da se najviše olova može naći u kvascu, rakovima (jer se zadržavaju na morskom dnu), rižinim pahuljicama, zelenoj salati i kelju, čaju i octu.
Olovni metak u tijelu dovoljan je da izazove otrovanje nakon mnogo godina.
Velike ribe proždiru manje i tako akumuliraju živu u masnom tkivu.
Zbog žive i njenog sadržaja u ribama izbila je sedamdesetih godina velika panika u SAD.
Iz vrlo male količine žive u moru, ribe su u stanju vremenom koncentrirati značajne količine.
Živa ulazi u lanac prehrane jedino kad je otopljena u vodi. Metil-živa je 50 puta otrovnija nego sama živa, a u masnom tkivu zadržava se 14 puta duže.
Kadmij je prilično rijedak element, a po otrovnosti vrlo je blizu živi. Kadmij je korišten za prekrivanje i zaštitu metalnih površina umjesto cinka (galvaniziranje). Ispiranje takvih površina obavlja se vodom koja odlazi u kanalizaciju, pa onda u rijeke, jezera i more. Tako dođe i do riba, gdje se akumulira. U čovjekovu organizmu se kadmij taloži u bubrezima i praktički ostaje cijelog života.
Ako ste u čašicama našli da se jogurt ili kiselo mlijeko nisu uobičajeno zgrušali, posrijedi je prisustvo antibiotika.
Tov stoke za klanje pomoću hormona najkraći je put do brze zarade i nezaustavljivi trend koji je sve prisutniji.
Ako se pilići tove uz pomoć hormona, popravlja im se prirast i raspored mesnih dijelova, ali se mogu pojaviti promjene ponašanja karakterističnih za spol. Jedna od posljedica takvih 'hormonskih jaja' mogu biti prijevremeno rođena djeca, prerano dozrele djevojčice i spontani pobačaji.
Nitko ne razmišlja o soli, premda je sol standardni konzervans, iznad dopuštene granice sol je vrlo štetna pa i otrovna.
Nitriti i nitrati su nažalost još uvijek standardni konzervansi za meso i mesne prerađevine, premda su godinama na crnoj listi kritičara kao toksične i potencijalno karcinogene tvari.
Nagli porast količine nitrata u bilju i vodama je poznata pojava. Posljedica je otrovanje domaćih životinja i ljudi, a osobito djece.
Opća je zabluda da otvoreni žar ne može naškoditi ni jednoj namirnici jer se sve 'ispeče'. Utvrđeno je da samo nagorijevanje nije opasno, već mast koja kaplje na žar, naglo gori i u obliku gustog dima se taloži na donju stranu odrezaka. Taj kondenzat je pun karcinogenih tvari.
Precizna mjerenja su pokazala da se na površini odrezaka težine 1 kg može nataložiti toliko prirodnog dimnog kondenzata (a u njemu i benzpirena) kao da ste popušili 600 cigareta.
Izlaganje hrane, bogate nitratima, kuhanju u pari izaziva redukciju nitrata u nitrite, zbog čega, recimo, juha od mrkve, nakon uzastopnog prekuhavanja sadrži sve više nitrita. Iz toga proizlazi pravilo: juha se priprema samo za jedan obrok. Vjerovanje da će prekuhavanje sve 'srediti' i ovaj put je ozbiljna zabluda, upravo onako kao što je zabluda da se voda od prokuhanih, suhih (odimljenih) rebara, koja su tijekom prerade salamurena, treba iskoristiti za kuhanje graha.
Dopušteni dnevni unos nitrata je 3,65 mg/kg tjelesne mase. Nitrati najčešće dolaze s špinatom, zelenom salatom i korjenastim biljem (mrkva, celer).
Stupanj pretilosti i stupanj smrtnosti od raka kod žena direktno su povezani. Na primjer, rak sluznice maternice je 5-6 puta veći od prosjeka, ako je tjelesna težina žene 40% veća od prosjeka.
Pravila prehrane svode se na slijedeće:
Reducirati unos crvenog mesa (zasićenih, ali i nezasićenih masti) za 30%.
Uključiti u dnevnu prehranu što više voća, povrća, bogatog karotenima i proizvoda na bazi cjelovitih žitarica.
Svesti na minimum potrošnju salamurenih i odimljenih prehrambenih proizvoda.
Smanjiti upotrebu pregorenih i klasično roštiljanih namirnica (mesa, ribe).
Istraživanje neovisnih stručnjaka je pokazalo da plastične boce bez obzira na svoju stabilnost, mogu u određenim uvjetima likati (otapati) kemikalije u sadržaj. To se osobito potencira u ljetnom periodu i vrućem tropskom pojasu gdje temperature u skladištima daleko prelaze temperature od 30°C. Što takva plastična boca dulje stoji, likanje je jače. Ako boca stoji u hladnjaku likanja nema ili je usporeno.
Panel stručnjaka The National Toxicology preporučuje da se hrana u plastičnim kontejnerima iz šoping centara ne podgrijava u mikrovalkama jer je u pitanju direktan kontakt plastike i hrane uz asistenciju mikrovalova koji mijenjaju molekularnu strukturu.
Ftalati su druga skupina plastisajzera čiji se ostaci mogu naći u hrani (opa. prvi je Bisfenol A).
Ftalati se otapaju i akumuliraju masnoći pa postoji vrlo jednostavna jednadžba, što više volite masno, to ćete više dobiti ftalata na tanjuru. Kontaminacija može biti direktna i indirektna, a budući su svugdje oko nas (deterdžent, omekšivači, ljepila, fasadne boje, voskovi, plastelin i male igračkice) uopće ne morate brinuti oko toga jeste li došli u kontakt ili ne. U kontaktu smo svakodnevno na svakom mjestu, zavjese, raspršivač za tuš, zavjese za tuširanje, parfemi, crnilo za oči, tekući sapuni, sjajilo za nokte i lak za kosu sadrže ftalate. Da ne zaboravim i tube za kreme i tekuei pudere.
Ftalati su dobili zvučni naziv 'endocrine disruptors' što bi se moglo prevesti kao 'rušitelji endokrine ravnoteže'. Neki ftalati izazivaju porođajne defekte dojenčadi, a sama činjenica da žena u svojoj torbici nosi otrove s kojima se svakodnevno maže, dovoljni su za zabrinutost.
U svijetu je evidentirana činjenica da se porastom dnevnog unosa nitrata, povećava i smrtnost od malignih tumora želuca.
Kontaminacije hrane dioksinom potvrdile su sva saznanja da po svemu sudeći liči na duha koji je pobjegao iz boce, zapravo iz pogona kemijske industrije.
Dioksin nastaje kod svakog sagorijevanja plastike na bazi PVC-a, koja u molekuli sadrži klor (polivinil korid). Isto tako, dioksin nastaje kada se spaljuje papir (jer je u tehnološkom procesu obrađen izbjeljivačima).
Nakon spaljivanja PVC plastike dioksin se digne u atmosferu i poslije toga dugo pada na lišće, na travu, stoku i naravno na ljude. Budući da je vrlo stabilan i da se topi u masnoćama, relativno lako ulazi u lanac prehrane, a mi ga dobivamo natrag na tanjur putem mesa i mesnih prerađevina te mlijeka i mliječnih prerađevina.
Što namirnica ima veći stupanj masnoće, mogućnost za dobivanje određenih doza dioksina se povećava.
Tada se kod nas mogla dobiti šunka u limenci i za 50% niže cijene od regularne. Jesu li građani koji su zbog nužde (jeftinoće) kupovali takvo meso znali što jedu? Naravno da nisu jer roba se mora prodati, a skladišta se moraju isprazniti. Ljudi se mogu otrovati, ali biznis ne smije propasti (opa. Slučaj Belgijske piletine i svinjetine u 1999. godine).
Puštanje dioksina u promet kao sredstva protiv korova najveća je greška koju je čovjek ikada učinio jer će od njega biti više pojave raka nego od bilo kojeg drugog uzroka na zemlji.
Ako ljudima otvoreno kažete da svako dijete rođeno u SAD-u sadrži u uzorcima masnog tkiva dioksin koji tamo stoji deponiran i kuca kao vremenska bomba, ako im pokažete listu s opasnim zdravstvenim posljedicama njegova djelovanja, onda otvarate golemi problem (opa. Koji bi pokrenuo veliku lavinu).
Od ukupno 4034 inspekcijskih pregleda utvrđeno je 897 prekršaja, bilo je davanja steroida radi postizanja bolje težine stoke za klanje, kortizona radi boljeg zadržavanja vode u mišićima, beta-agonista za razvitak mišićne mase, somatotropina za povećavanje produkcije mlijeka i više vrsta antibiotika kako bi se prevenirale infekcije osobito proljevi teladi. Sve su to nedopuštena sredstva čiji se ostaci lako mogu utvrditi u namirnicama animalnog podrijetla.
Losos kao masna riba koja se nalazi na kraju prehrambenog lanca akumulira u svojoj masnoći sve toksične tvari koje tijekom života pokupi u zagađenom moru.
Međutim, farmski uzgoj te ribe prolazi još lošije jer pokupi sve karcinogene tvari od raznih otpadaka koji se 'prerađuju' da bi se njima nahranile ribe. Među njima su mrtve ribe, otpaci od industrije prerade mesa, industrije kvasca, otpaci od mlijeka, sira, jogurta itd. čovjek postupa kao da su ribe 'kanta za otpad' kod čega zaboravlja da će mu već sutra ta riba biti na stolu. Proizvodnja lososa donosi vlasnicima farmi goleme profite, dovoljno je spomenuti da se posljednjih 20 godina takav uzgoj u kavezu povećao 40 puta.
Riba je velik posao, a kada se stvara profit onda se ne biraju sredstva.
Nedavno je objavljena znanstvena studija (Southampton University) iz koje je vidljivo da je u uzorcima lososa na najvećim škotskim tržnicama utvrđena radioaktivnost. Sada se utvrđuje odakle je došlo do kontaminacije i što uraditi s golemim zalihama kontaminirane ribe. Odmah se postavlja pitanje što je s raznim prerađevinama kao primjerice s kapsulama Omega-3 masnih kiselina koje se dobivaju upravo iz lososova masnog tkiva odnosno ulja?
Kod radionuklida postoji tendencija koncentriranja u pojedinim organima i tkivima. Čini se da je radioaktivni otpad manje opasan ako se unosi direktno u organizam, a ne indirektno preko mesa, mlijeka i hrane iz vode (ribe, rakovi, školjkaši). Zašto? Organizmi nekih životinja prikupljaju ove tvari s hranom (akumuliraju), npr. krava jedući velike količine kontaminirane vode, dok ih čovjek dobiva putem mlijeka, odnosno mesa u gotovom (koncentriranom) obliku. Iskustva s radioaktivnim jodom kod havarije britanske nuklearne elektrane Windscale, 1957. godine pokazale su upravo veliku sposobnost krava da koncentriraju te tvari u mlijeku, naime kada se opasna radioaktivnost nije više mogla utvrditi ni na povrću ni u vodi ni na mesu, bila je registrirana u mlijeku. Ista je stvar sa štitnjačom krava gdje količina radioaktivnog joda može biti i do 1000 puta veća nego u ostalim dijelovima tijela. Zbog toga su ti organi odmah poslije klanja bili uklonjeni, a preko milijun litara mlijeka bačeno u more. Ako kontaminaciju trave jodom 131 označimo sa 100, onda mlijeko krava može biti označeno i sa 1000.
Male ribe nađene u želucima velikih, bile su radioaktivne isto kao i plankton kojim su se hranile. I male i veće ribe, kao i plankton, bile su radioaktivnije 1000-50.000 puta više od morske vode. Velike grabljivice su svakako koncentrirale najviše radionuklida.
Životinje, dakle, koncentriraju radioaktivne tvari iz morske vode i nakupljaju ih u tijelu pa zato mogu biti opasne čak i ribe ulovljene u vodi niske radioaktivnosti. Ako radioaktivnost morske vode označimo sa 1,0 onda radioaktivnost u ribljoj jetri iznosi 295.000, u spolnim žlijezdama 120.000, u planktonu 58.000 itd.
Za desetak godina klonirane životinje biti će glavni izvor mesa (opa. predviđanja ViaGen-a i TransOva Gentics-a – proizvođača kloniranih životinja).
Klonovi već dosta dugo postoje u lancu prehrane – Larry Colleman.
Kako na tržištu razlikovati meso i mlijeko klonova od normalnih animalnih proizvoda?
Službeno kloniranog mesa nema, a neslužbeno se nalazi na tržištu.
Odavno se pokazalo da FDA nije u službi zdravlja građana već u službi industrijskog lobija.
Slijedeći uvijek američku praksu, EU odobrava meso i mlijeko kloniranih životinja na tlu Europe pa će ulaskom u EU takvo meso i mlijeko zasigurno doći i na naše stolove. Stručnjaci za kloniranje kažu da se podiže kvaliteta mesa i mlijeka na višu razinu. Navodno se kloniranjem mogu postići životinje s ojačanim imunitetom što smanjuje unos antibiotika, a time su i manji ostaci veterinarskih lijekova u mesu i mlijeku. Lijepo zvuči kao što je lijepo zvučalo obrazloženje za GMO, ali na žalost praksa pokazuje drugačije. Povijest nam pokazuje da čovjek uvijek uči preko vlastitih grešaka i za to plaća visoku cijenu.
Krivotvoreno piće koje se prodavalo širom Velike Britanije (po barovima i prodavaonicama) početkom travnja 2012. godine zaprepastilo je kako građane tako i kontrolore kvalitete. Od takvog pića se moglo oslijepiti jer je sadržavalo toksični metanol. Naime, alkoholna pića su bila patvorena špiritom koji se koristi u industrijske svrhe što znači da je namjerno kontaminiran metilnim alkoholom i raznim sredstvima za ispiranje, pa i antifrizom.
Talijanski slučaj ubrizgavanja tekućeg loja u goveđe polovice za izvoz, antifriz u vinu, voda i melamin u mlijeku, tehničko ulje u jestivo ulje, škrob u kobasice, fruktozni sirup u prirodni med, olemargarin u maslac, riblja ikra u kavijar, itd, sve su falsifikati, tj. običan kriminal. Beskrajna paleta prevara i podvala samo s jednom svrhom da se jeftinije sirovine gurnu u skupe proizvode i tako ostvari profit. Što veća količina isporučenih namirnica s falsificiranim sadržajem, to veća zarada.
Od melamina se prave jeftine pepeljare koje možemo vidjeti u birtijama, razni predmeti, pa i jeftine igračke.
Skandal s dječjom hranom u Kini 2008. godine, primjer je bez presedana da grupice nesavjesnih ljudi ne prežu ni od najgoreg samo da bi odstvarile svoje niske ciljeve, tj. profit.
Kontaminaciju su izvršili stručni ljudi koji su htjeli 'popraviti' kvalitetu proteina povećanjem sadržaja dušika. Poznato je da kineske krave imaju relativno nizak sadržaj proteina u mlijeku koji se standardno u laboratorijima utvrđuje metodom po Kjeldahu. Netko je tragajući za spasonosnim sredstvima naletio na melamin koji u strukturi ima preko 50% dušika. Melamon dolazi kao bijeli prah koji nema nikakve veze s prehrambenom tehnologijom, nego s plastičnim masama.
Do kraja godine oboljelo je 300.000 beba svih uzrasta koje su dobile teška oštećenja bubrega i bubrežne kamence. Od tog broja 54.000 beba je hospitalizirano, a 6 ih je umrlo u mukama.
Med je također često patvorena namirnica. Medu se dodaju škrobni sirup, sirovi šećer, melasa, voda i drugo. Najčešći su slučajevi dodavanja otopine šećera jer se tako dolazi do najviše dobiti s obzirom na razliku u cijeni između šećera i meda.
U medu su utvrđene najrazličitije tvari: dekstrin, tragakant, gumiarabika, škrob, glicerin, umjetna sladila i umjetne azo-boje.
Kobasice su dosta često patvorene, jer se u usitnjenoj masi prevara teško otkriva. Sve one kobasice koje ne odgovaraju propisanoj kvaliteti ili su netočno deklarirane, smatraju se patvorenima.
U pitanju je zamjena vrste i kategorije mesa, dodavanje vode, barenog, dimljenog, salamurenog i već prerađenog mesa, dodavanje drugih životinjskih tkiva i iznutrica, škroba i salitre, bojenje mesa itd. potrbušina (flam) se prodaje kao plećka ili meso obrazine, kožice i jednjak s plućima i vimenom kao meso lošije kvalitete. Govedina se melje i prodaje kao junetina. Sve je to zabranjeno s vrlo preciznim propisom. Budući da je tako mljevena masa svjetlije i neprirodne boje, dodaje se krvavo meso i vrata ili pluća natopljena krvlju. Učešće masti i slanine (loja) u mljevenom mesu dostiže i 50%. ako se loša struktura materijala vidi, obavlja se dvostruko mljevenje. Ako ni to nije dobro, preko noći se masi dodaje salitra koja osvježava boju, a prakticira se i dodavanje namočenog kruha ili škroba radi bolje vezivosti.
Rizik od kravljeg ludila
1986. godine zabilježen je prvi slučaj.
1999. kriza je bila evidentirana u cijeloj EU.
Britanija je istražila bolest do kraja i utvrdila da su privatni farmeri koji imaju svoje mješaonice stočne hrane imali devedesetih godina pomor ovaca od bolesti 'scarpie' koja je vrlo slična BSE.
No oni nisu leševe uginulih ovaca neškodljivo uništili kako savjest i struka nalažu već su leševe dali u kafilereiju i pretvorili u proteinski koncentrat za krave muzare računajući da će svi uzročnici na visokim temperaturama biti 'uništeni'.
'Prioni', tj. uzročnici BSE mogu izdržati temperaturu i do 300°C što znači da klasična sterilizacija za njih nije dovoljna.
Motivacija za mršavljenje
Problem odluke o mršavljenju je u našoj glavi.
Potvrđena je činjenica kako je za uspješno mršavljenje neophodno dobro spavanje I obrnuto – deprivacija spavanja izaziva debljanje.
Sve radite korak po korak.
Problem nije u pohlepnom želucu već u glavi, a tako ga treba I sanirati.
Ako niste spremni prepoloviti obroke I tako tjerati godinu dana ili stručnije spustiti dnevni unos kalorija na 1250, nećete uspjeti smršavjeti.
Hrvati tijekom blagdana nabacuju prosječni višak od 2-3 kg i neće ga lako skinuti sve do ljeta. To je cijena za nedostatak kontrole i manijakalno šopingiranje krajem prosinca.
Kruh sam po sebi nije opasan već cjelokupni dnevni kalorijski unos i njegova konačna struktura (koliko masti, ugljikohidrata, proteina).
Mlijeko bez masti je vodenasto, sladoled bez masti je prazan, a pečenje bez masnoće suho. Jesu li masti ili ugljikohidrati najveći neprijatelji zdravlja? Ništa od toga već je u pitanju jednostavno pretjerivanje s dnevnim kalorijskim unosom.
Pretili ljudi imaju dvostruko više kroničnih zdravstvenih problema u odnosu na osobe normalne težine, pa čak i u odnosu na pušače i alkoholičare. Ali, izgleda to pretile ljude previše ne zabrinjava.
Nema ekspresnih dijeta i kad naglo mršavite to nije gubitak masnog tkiva (sala), već tjelesne tekućine.
Gladovanje doslovno znači smrt brojnih stanica.
Gladovanje u najoštrijem obliku (kruh i voda) ostavlja tijelo potpuno bez energije i temeljnih hranjivih tvari, a tada se ne troši salo već čista tjelesna supstanca, odnosno mišićno tkivo, što nije poželjno ni zdravo.
Potčinjavanje mikroba je za prehranu ljudi isto što i potčinjavanje pare za industrijsku revoluciju 19. stoljeća.
Bjelančevine iz sirutke po svojoj biološkoj vrijednosti nadmašuju životinjske bjelančevine, pa čak i bjelančevine jaja koje se uvijek uzimaju kao standard za usporedbu.
Alge – hrana budućnosti (osušena sadrži do 70% sirovog proteina, koji se lako asimilira u organizam.
Žetva spiruline je toliko jednostavna da se može obaviti i u najprimitivnijim uvjetima. Prinos spiruline je 10 puta veći nego pšenice u odnosu na ukupnu težinu po hektaru, i mnogo više puta kada se radi o sadržaju sirovog proteina. Nakon žetve se obavlja sušenje u prirodnim uvjetima na suncu, i potom aromatiziranje prema lokalnim željama i navikama.
Priča o margarinu je tipična za simuliranu hranu.
Proizvodnja margarina počela je bazi lojnog ulja, koje je po fizikalnim svojstvima nalikovalo maslacu, da bi nakon 1924. godine došlo do uvođenja palminog, pamukovog, sojinog i arašidovog ulja. Neko vrijeme ko koristila kitova, pa i svinjska mast.
Tvrdi margarin sadrži transmasne kiseline koje organizam jednostavno ne može prepoznati i koje djeluju vrlo nepovoljno i toksično na zdravlje.
Stanovnici Japanskog sela poznatog po velikom broju dugovječnih ljudi preporučuju: male obroke i hranu općenito, vrlo malo mesa i masti, malo kalorija i soli, dovoljno ribe i žitarica.
Od 2589 osoba iz sela u kojem su izvršena ispitivanja, više od 8% bilo je iznad 70 godina i to vrlo aktivnih seljana. Ljudi od 60 godina aktivni su kao europski 40-godišnjaci. Sol u njihovoj hrani manja je za oko 50% od prosječne američke dnevne hrane, i oko 30% europske hrane. Učešće žitarica enormno je veliko, učešće algi dvostruko je veće od japanskog prosjeka.
I Afrikanci i Azijati smatraju mlijeko 'nečistom' tekućinom, kao što je i mokraća. Oni ne mogu razumjeti odnos Europljana i drugih naroda prema mlijeku, toj 'smrdljivoj' tekućini. Oni smatraju da će, ako ga popiju, trajno zadobiti miris pomužene životinje. Ako pak Zapadnjaci prisile domoroca da mlijeko popije ili ga prevare, zasigurno će povratiti, dobiti koprivnjaču ili čak proljev. Vjerovanje očito ima veliku moć.
Gdje god da je mlijeko kao hrana iščezlo, izgubila se i mogućnost njegova probavljanja, tj. izgubio se enzim laktaza, koji razlaže mliječni šećer (laktozu). Tako je laktoza, koja za Europljane predstavlja izvanrednu hranu, postala pravim baukom za crnce plemena Yoruba, Masai, Fulani i druge etničke skupine širom svijeta. Nepodnošljivost laktoze je danas krupan prehrambeni problem čovječanstva, djeca mnogih ugroženih krajeva ne mogu konzumirati mlijeko jer naprosto nemaju odgovarajući enzim da ga probave.
Post je objavljen 11.04.2016. u 15:43 sati.