Ima već duže vrijeme, možda se i u godinama broji; ali nisam zamječivala i/ili primječivala u tolikoj mjeri; da s nedjelje na ponedjeljak noći su uvijek nekako besane. Počela sam ih manje voljeti jer se ne naspavam, jer ne mogu zaspati; a sve ne znam zašto. Makar, pojašnjenje je jednostavno, nema šta drugo biti sem - s(r)tanje duha, psiha gluha koja , iako mozak ne razmišlja, iz podsvjesti vuče da je vikend gotov te da tjedan kreće s početka; a ponedjeljak je najomraženiji dan; koliko mi dani mogu biti omraženi s obzirom na općenitu filozofiju mene same da je svaki dan divan i lijep u kojemu treba uživati.
Radila sam ja nekada i nedjeljama, subotama, u smjenama, svetkom i petkom; no eto, na bolje se uvijek lako naviknuti a zadnjih deset godina radim isključivo od ponedjeljka do petka gdje mi vikend dođe kao nešto sveto. Tako u petka moje tijelo i um slave; u petak nakon posla stignem napraviti sve stvari i još više i ostane mi vremena za odmor, i zanimljivo je to, vrlo, jer sve to isto u periodu od ponedjeljka do četvrtka ne stignem.
Subota je dan za napraviti čuda; a nedjelja mi je predivna sve do 17 sati; nakon toga ne volim da se išta mora raditi već samo mozak "hladiti" za novi tjedan.
Komocija je vrag, i ja svoju jako volim i štujem. Još samo da mi je u red dovesti tu nedjeljnu noć. Ne pomažu čak ni seksovi ludi kojima se prazni tijelo i um; uvijek je pristuan taj neki noćno nedjeljni šum. Vidim da mi i čovjek muž ima slični problem, a i psi idu k njem. A inače, inače svi spavamo mirno i spokojno!
Šta je to u toj nedjeljnoj noći?!
Post je objavljen 11.04.2016. u 08:51 sati.