Marketing
Tko tvrdi...
Ne volim tromost oblaka, izgledaju kao skakač zaustavljen u zraku. Ne volim tmurno nezbivanje utkano u težinu neprolaznosti, zgušnjavanje bez pomaka. Ne volim čekanje u vakumu ničega, iščekivanje nečega nedefiniranog željom, nedogađanje u kojem nema nadanja.
Postajem nesigurna. Pitam se sanjam li mrtvilo ili ga stvaram. Odgovor se krije u entropiji nutrine. Tada uranjam u izmišljaje, dozvoljavam mašti vlast i moć nad osjetilima. Uranjam u sjećanja, budim uspomene, izlazim iz zavjetrine sigurnosti, prepuštam se oluji podsvjesti, koračam orkanskim visovima zabluda, sukobljavam se s njima, ispreplićem se sa prohujalim tugama. Osjećam, uistinu sam živjela…
Grčim dlanove, zabadam nokte u pređene puteve da još jednom osjetim ubode trnja koje ostavih iza sebe… znam… ima nešto mazohizma u tom sukobljavanju sa konturama prošlosti… ali i nešto iscjeljujuće, oslobađajuće od sumnji i zatomljenih strahova.
Dok lutam katakombama pamćenja pronalazim onu izgubljenu sebe. Susrećem je skutrenu u tragovima vremena. Pozivam na sučeljavanje. Dozvoljavam joj obranu pred portom samoosjetilnosti. Priznajem joj, kažnjavala sam je ne dozvolivši joj uron u moć sadašnjeg trenutka…
Da, ponekad se dobro vratiti na početak priče, u pustinju iz koje se uzdigao ćovjek, uroniti u osobni pakao, oćutiti užarenu prazninu iz koje smo pobjegli neosjećjući je duboko, duboko zakopanu u podsvjesti.
Tada nas dotakne kći vremena, osvjesti bolna istina. Shvatimo, žalopojkama oplakujemo sebe, a ne ljubav...
Tko tvrdi, prava ljubav je prolazna taj nikada nije volio… ljubav je energija, ne gubi se, samo mjenja oblike... ona je tu, u nama uvijek na izhodištu… uvijek ista, a uvijek drugačija, ljepša, zrelija…
Dijana Jelčić
slike... Salim Ljuma
Post je objavljen 11.04.2016. u 07:37 sati.