Opet je vrijeme u Puli bilo, usprkos vremenskoj prognozi, lijepo. Nakon dosta godina sam čak dobio i sobu s balkonom. Navečer sam se sjetio onog, zvijezda koja najjače sjaji, odavno je ugašena.
Rezultati su bili po rejtingu, izgubio sam od dva najjača lička i inače ponajbolja igrača u ligi, dobio najboljeg iz Novog Vinodolskog. Imao sam svoje šanse, pogotovo protiv najjačeg kojeg sam natjerao da se brani, ali nije se izdržalo. Bezvoljnost iz realnog života me svladala.
Bilo je i kupača, budući da igram brzo imao sam duge pauze. Pretjerivao sam s masnim jelom i kolačima, uspio sam nakon dugog vremena da mi bude loše i od hrane. Pred popodnevnu partiju danas ušetala se nepoznata djevojka i začas izazvala pozornost nas kojima šah nije na prvom mjestu, ispostavilo se kći majstora Pavlovića, u pratnji je bio i zanimljiv dečko, tako kažu.
Vratio sam se bezvoljan kako sam i otišao i onda iako očekivana, divna sreća, uh al smo se ispozdravljali. Sad se već može lagano na spavanje.