Magija je usmjerena manifestacija Energije, tkanja koje prožima sve što jest. Nalazi se na tankoj granici između vidljivog i nevidljivog, onoga što prihvaćamo za moguće i onoga u što ne želimo povjerovati.
Razvojem znanstvenih disciplina znanstvenici više nemaju bahate hrabrosti odbiti, ali još uvijek ni mogućnosti potvrditi njenu egzistenciju. Kada ih ne bi zbunjivalo zašto se njene građevne čestice nalaze ovdje i tamo u isto vrijeme, tada bi djelomično mogli razumjeti iskustvene dokaze njenog postojanja. Tu gdje trenutno stoje, zaustavljeni su u međuprostoru pokorne realizacije vlastitog neznanja, bez daha i argumenata za ili protiv.
Magija je moja svakodnevnica, a ja sam dijelom istine koju ona kreira. Istine koja razvojem vlastitog savršenstva ostaje nepromijenjena bez obzira na mišljenja, stavove i interese. Istine koja je definirana Zakonima Energije, jedinim zakonima koji zaista vrijede, ali koje nije moguće spoznati u materijalnoj stvarnosti.
Od prvih koraka odgajan sam razaznavati stvarne oblike u magli i smogu raznih frekvencija oko sebe, i stoga dobro znam koliko je Magija važnija od ekonomije, politike i religija, čiji je istinski zadatak stvarati privid sigurnosti i, naoko određujući sva gibanja u materijalnom svijetu, držati ljude daleko od razumijevanja.
Općim prihvaćanjem Magije svijet bi bio sasvim drugačiji od ovoga kakvim ga poznajemo i kakvim ga Energija želi imati. Zato nema žurbe s masovnim osvještavanjem. Sve se odvija prema planu jer ona najbolje zna što je povoljno, a što nepovoljno i zašto.
Bljeskom bijeloga svjetla Magija mi nudi otvaranje odvojene stvarnosti. Mogu odlučiti želim li koračati ponuđenom rutom i otkrivati rješenja koje ima za mene ili ću nastaviti šetati velikim gradom, eskivirajući konferenciju na kojoj se priča do besvjesti.
Biće Magije dobro zna da je svijet potrebno prihvaćati kako dolazi, ne onako kako prolazi ili kakvim će biti jednom kada prođe.
Prihvaćam poziv. Stvarnost se odvaja.
Iza mojih leđa nebo se smrači i započne oluja.
Sada mi umom valja nadići materiju, pobjeći od stihije, otići dalje, stići do onog mjesta gdje se nalazi lekcija koju je potrebno usvojiti. U sebi imam prilično malo magijske snage jer tijekom putovanja nisam imao potrebe ozbiljnije prikupljati Energiju iz koje se stvara. Umiruje me misao da mi Magija nikada ne daje veći zadatak nego li ga mogu podnijeti.
Vertikalno se penjem na zgradu ispred sebe. Kiša me šiba po leđima. Na prvom sam katu. Oluja snaži, zavija me svojim nemilim zagrljajem. Nastavljam uspon. Zgrada raste u širinu i sve se više naginje. Peti kat. Izbjegavam blatne potoke koji teku s vrha i jure prema gradu. Zgrada se razvija u planinu. Četveronoške puzim travom, nema više katova. Upirem svu snagu ne bih li stigao do vrha. Pod prstima osjećam rosu.
Više nema Londona.
Post je objavljen 10.04.2016. u 14:08 sati.