Marketing
Sigmund Freud
U ovaj tmurni, pomalo kišoviti dan, lutah Internetom i naletih na članak naslovljen „Genijalne Freudove izjave“.
Ako i nisu genijalne – to ovisi o razumijevanju i sklonosti tom kontroverznom znanstveniku – meni se učiniše zgodnim kao 'šlagvort' da uz njih dodam neke svoje komentare na teme o kojima on piše. Naravno, svjestan činjenice, da se ne mogu s tim velikanom mjeriti ni u kom pogledu.
Evo tih citata Sigmunda Freuda!
Veličinu vaše osobnosti određuje veličina problema koji vas može izbaciti iz takta.
Mala osobnost bude lako izbačena iz takta malim problemom.
„To se i mene dotiče“, iz pjesme „Rebus“, Arsena Dedića.
Prije nego što sebi dijagnosticirate depresiju i nisku razinu samopoštovanja, obavezno prvo provjerite da niste okruženi idiotima.
Provjerio sam i ustanovio, po mom sudu, da sam uglavnom okružen idiotima (o, prepotencijo!). I što sad? Pobjeći? Kuda, kamo, gdje?
Sreća čovjeka nije bio jedan od zadataka kada se stvarao svijet.
Bjelodano!
Ako prihvatimo da je svijet stvorila Priroda ili neka nesvjesna Sila, onda je to u redu. No ako smatramo da je svijet stvorio Bog, svemoguće biće, puno dobrote i pameti, kako to da mu nije kod stvaranja svijeta bio zadatak i sreća čovjeka?
Sve što radite u krevetu je u redu i apsolutno korektno. Ako oboje to želite.
U praksi, međutim, je rijetko da se nađu dvoje koje žele jednako. A tada nastaju problemi.
Samo se potpuni nedostatak seksa može nazvati seksualnom devijacijom. Sve ostalo je stvar ukusa.
Zato naši svećenici u nedostatku seksa, jer im je zabranjen, pribjegavaju pedofiliji i okomljuju se na gay populaciju.
U trenutku kada osoba počne razmišljati o značenju i vrijednosti života, možete je početi smatrati bolesnom.
Onda sam na dobrom putu da postanem bolestan (ako već nisam), jer me već podulje progoni misao o smislu i svrsi života.
Prva osoba koja je bacila kletvu umjesto kamena, bila je tvorac civilizacije.
I to civilizacije u kojoj se kletva i kleveta osuđuju gore nego što bi se osudilo bacanje kamena.
Savršeno, vječno, bez mržnje i ljubav prije svega, postoji samo između osobe i njegovih tableta.
Živio Praxiten i Normabel!
Što vam osoba djeluje savršenija izvana, to više demona ima u sebi.
To bi naš narod rekao ovako: „Zvana gladac, znutra jadac!“
Protiv kritike se možete boriti, ali protiv pohvale ste nemoćni.
Jer kritika izaziva želju za borbom, a pohvala te razoružava jer te uljuljkuje da si genijalac.
Nikada nismo toliko ranjivi kao kad volimo. I nikada nismo toliko očajni kao kad izgubimo tu ljubav.
Kad volimo otvaramo sva vrata svoje duše, skidamo oklop svakodnevnice i zato smo ranjivi. Kad izgubimo ljubav, očajni smo prvenstveno zato što se smatramo (po našem uvjerenju) neopravdano odbačenim i prevarenim
Prvi znak gluposti je potpuni nedostatak srama.
Naši političari su krunski dokaz za tu tvrdnju i tu nemam što drugo dodati.
Ljudi su moralniji nego što misle, a daleko više nemoralniji nego što mogu zamisliti.
Lako je biti moralan kad su izbjeglice u Turskoj, ali budi moralan kad se sa djecom i vrećicama pojave na tvom kućnom pragu.
Svaka normalna osoba, zapravo je normalna samo djelomično.
Normalna je kad se nalazi u normalnom okruženju, ali se u nenormalnom odjednom pokazuje da je normalna samo djelomično.
Ponekad je cigara samo cigara.
Ova me misao podsjetila na zadnju pjesmu „Posljednja želja“ Arsena Dedića s njegovog posljednjeg CD-a „Rebus“
Nekad su oduzimali
sad mi zbrajaju
ja odlazim bez krivnje, Oni ostaju
samo da nisam takav! samo da nisam s njima!
meni je to u redu - pod vješalima
I kao kod viona
kad prođu sjaj i slava
koliko teži guzica
vidjet će slavna glava
Za kraj, za kraj koliko hoću
nude mi sve na svijetu
popustim malo omču i kažem - cigaretu.
Post je objavljen 09.04.2016. u 15:10 sati.