Zaigraju oči u svim smjerovima
usredotočim misli na prašnjavu knjigu
s olovkom u ruci sklopila sam ugovor
i zajedno provodimo neograničeno vrijeme.
Unosim otisak kažiprsta kao uvjet na bjelinu papira
a olovka zaključuje slučaj
„ne dušo, nema aneksa na viđeno“.
Ljutito
umočim je u bućino ulje
ali ona iscrpljenost ne pokazuje
i dalje mi prijeti
„idi dok je bezbolno barem na tri godine
kroči od vrata do vrata, bori se!“
Kako me baca u očaj!
Nemam mnogo izbora
prekrivam grafitom bjelinu papira
namještam bok na posljednji trzaj
naručim piće
stisnem se u kut
gdje lampa nikada nije lizala svjetlom.