Ući u labirint i staviti se u namjernu samoću ,prihvatiti zamršeno kretanje i nepoznatu strogost sudbine i na kraju držati u ruci konac izbavljenja i biti zahvalan sam sebi. Postoje uvjerenja u koja sam nekad vjerovala ,sada su ona postala samo sjene ideja ,kopije , odrazi ,odbljesci ,samo prividan svijet. Kad dovedeš u pitanje već prihvaćena uvjerenja i stavove koji su dosad bili razumljivi sami po sebi javi se dvojba , sumnja i odjednom shvatiš da si izgubljen .Barem jednom u životu dogodi se trenutak kada se uzdrma sve što je dotada čvrsto stajalo ,jedanput u svome životu ,makar i protiv svoje volje pitaš se ;kamo i čemu?
I onda se sjetiš priče o „košulji sretna čovjeka“..i odlučiš biti „pametna“ i izvući poantu..
Post je objavljen 07.04.2016. u 19:45 sati.