Moje su misli zbrkane, sudaraju se i rastavljaju se na atomske veličine.
Glava mi je prepuna raznih gluposti od toga što sam trebala uraditi ili što bih sada trebala uraditi, od toga da nemam pojma trenutno što mogu napraviti, osim da čekam.
Čekati da se stvari same po sebi riješe je najlakše, ali i najgluplje rješenje, jer ništa se samo po sebi neće riješiti, morate se boriti za sebe, svoja uvjerenja, jer u protivnom ste njbl.
Stalno raspravljam sama sa sobom, svađam se, a trebala bi se uhvatiti u koštac i naglas izgovoriti ono što me muči, ali neće riječi iz grla, zinem, a ono samo muk, tajac.
Puno je dobrih osoba oko mene koje bih povrijedila, nisu ništa krive i zato odgađam i odgađam do neke druge prilike, a prilika će biti, tješim se!
Za sve treba imati hrabrosti, pa i za sjbt druge, a trenutno sam stjerana u kut, čučim i nastavljam se svađati sama sa sobom.
Moj je život Švicarska skoro pa savršen, kaže Merlin u jednoj od svojih pjesama, ali me jb to skoro i ako ne treba huliti na Boga, imam dvije ruke, mogu raditi, dvije noge, mogu trčati, dva smeđa oka kao u teleta, imam i srce, trenutno je malo tužno, malo sam i pametna i to je problem, jer za sreću kažu da treba slušati srce, a ne razum. Ima jedna Nada i svaki dan sa njom pijem kavu, svima vam je dobro poznata i ja živim sa njom, hvala ti bože na Nadi, jer Nada posljednja umire, a ima i Nada kurva, ali ona mi se ne sviđa. Kako pobjediti čudovišta u mojoj glavi?
Post je objavljen 05.04.2016. u 09:02 sati.