Čovječe , časkom stop .
Uspori. Kamo žuriš, juriš ?
Dah-dih gubiš, srce zbuniš.
Da li pobjeglo vrijeme loviš
Ili već u buduće skačeš
Sadašnjost preskačeš ?
Trčiš, trčiš cilj ne vidiš
Ni , umjesto kraju trke
Da se njenom početku bližiš
Stani ! Pažnju s nogu
Na čas posveti nebu.
Vidi ! Pogledaj , tu uz put
Na grmu cvjeta cvjetak žut.
Sunčanoga dana mami ljude, pčele
Neka se postojanju vesele .
Dani, bogodani za užiiak podareni,
Neka ne budu u trci preskočeni .
Žuto cvijeće sunčani ukras grma,
Niti mirisa niti nektara, nema
Samo zlatna boja privlačno se smješka
Ko svjetlucavi blinker- ješka,
Što prilagodbom, mimikrijom umije
Da postane ono što nije.!
No tek do nasrtaja hladne kiše
kad latice, duge i kratke, zlačane
Ne pocrne posve smežurane,
Na grmovima ne bude više,
A baš tu, pokraj jarka i uz put
zlatio se negda skromni cvjetak žut …
Rijeka, 08.12.2015 Z.T.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 03.04.2016. u 15:25 sati.