Jedne proljetne noći
dok se nebo rumenilo u boji vina
sitna prašina nisko je kovitlala
u ritmu cirkuske letačice
a ja sam sjedila u mraku na klupi
obrasloj bujnim rastinjem.
U namjeri da se obuzda
od svega što je apologija,
ostaje samozatajnost
na putu do dogovorenog mjesta,
svako dobro i zlo bilo je bez računa
svakoga dana i posljednjeg dana
A kada se jednom za tih toplih večeri,
dok se mjesečina bude uzdizala
iznad talasastog violeta vinograda,
oglase zrikavci u daljini
i čuju lajanja kera negdje u selu,
na vrhovima zbivanja ostaće tvoje mjesto.
Post je objavljen 02.04.2016. u 21:19 sati.