"Kad se u budućnosti bude pravila historiografska analiza Splita i Hrvatske s početka drugog desetljeća 21. stoljeća, činjenica da je po drugi put u jedva dvije godine u vlastitom gradu divljački napadnut pisac i novinar Ante Tomić najpreciznije će opisati promatrano doba. Na jednak način na koji je, primjerice javno spaljivanje Feral Tribunea na Pjaci obilježilo devedesete."
"Strukturalna razlika između ova dva napada odnosi se na promijenjeni društveni i politički ambijent. Jer ono što ovakvim fizičkim nasiljem poručuje ulična desnica željna linča, sadržajno posve odgovara onome što govore visoki dužnosnici aktualne vlasti.
S te strane Hasanbegovićeva optužba protiv kulturnjaka za jugoslavenstvo i optužba za istu stvar, izgovorena s manje retoričke vještine od strane napadača potječu iz istog uvjerenja da je javno dopušteno zagovarati samo one stavove koje odobri nacionalistička desnica."
"To drugim riječima znači da je u hrvatskom društvu sloboda govora postala, ozbiljno fizički ugrožena."
U većini bih se zapažanja složila s autorom, uz poneke napomene. Točno, riječ je o paradigmi (karamračnog kulturkampfa; projekta sa posebnim pikom na satiru). I točno je da se s riječi (prijetnji) prešlo na fizička ne/djela (napade), s tim da je do eskalacije na fizičku razinu (ugroženosti slobode govora u hrvatskom društvu) došlo već u prvom napadu na Tomića, koji je također paradigmatski ignoriran. Pod podnaslov "Činjenica da je Tomić napadnut u vlastitom gradu dovoljno je užasavajuća" treba staviti napomenu kako je dovoljno užasavajuće što je Tomić uopće napadnut i da napad na njega ne bi bio ništa manje užasavajuć da je izveden bilo gdje.