-Pa kako si mi ?- reče i približi mi se. Bio je to zagrljaj koji ne mogu opisati kao erotski, imalo je nešto u pogledu, dodoiru, osjećaju jednog kraj drugoga......a i to je to.... zaboravim na njega i obveze koje imam prema njemu i poslu koji radim. Ne, ja imam srodnu dušu, čovjeka koji me kod kuće čeka, dijete koje nosi njegove gene. Malo je lud, ali nema veze, njemu sam se zaklela, njega volim..... Kao nekad TI I JA...ULICAMA USPOMENA..
Nema veze, ovo je drugačija, prljavija priča..podmuklija....netko mi se želi uvući pod kožu ali ne može...
ja sam vrckava i blesava, ali znam koga volim i želim kraj sebe.
Znam li...?
Treba li mi pažnja sa strane ili sajm svjesna da imam voljenog? Voljenog kraj sebe?
U karijeri moraš, kažu biti pristojan prema nadređenima. A ja sam podređena, a on nadređen.
Kako0 napredovati u karijeri, ako ga "odfukam" do kraja, bezobrazno? ili ću napredovati ako ga držim na "tankom ledu" i dalje radim svoj posao.? Ili da jasno dam do znanja da me ne interesira i da me ostavi na miru?
Sto da radim? Da šutim?
Sutnja je sveta, maske koje nosimo na licu,
maske koje bacamo u kut sobe u koju uđemo i smatramo svojim domom
past će kad tad, sto onda....
šutimo i gledamo se..
radimo...
a tada odlazimo u svoje domove i tamo
ćutimo.....osjećamo....
i budimo se uzalud...
uzalud.....
Post je objavljen 31.03.2016. u 22:07 sati.