Skuhao je čaj,njegov miris ispunio je noć miješajući je sa mirisom poljskog cvijeća,borova i pokošene trave.Mirisi noći daleko od svega.Ona ga nije htjela pitati šta radi ovdje..Noć je bila lijepa,čaj je mirisao ;osijećala se sigurno u njegovom društvu.Pod rukom je nosio deku.
Deka je bila široka,mirisala je na lavandu.Ponijeli su šalice sa sobom i desetak metara od hridi prostrli deku na omanji žal.
Legli su, pijuckali čaj i gledali čas u morsku površinu,čas u zvijezde.Odavde se činilo kao da su u moru trave,kao da oko njih nema ničega osim tamarisa,borova i velikog neba prošaranog zvijezdama.
Ivan je govorio imena zvijezda i sazviježđa koje joj je pokazivao prstom.Objašnjavao joj je kako ga je njegov nono učio imena zvijezda,ali njegova imena,imena koja im je on dao,a koja su se tek tu i tamo poklapala sa pravim imenima zvijezda.Tek poslije,gotovo na fakultetu Ivan je naučio prava imena zvijezda i sazviježđa,ali nisu mu se sviđala.Bila su mu ljepša imena koja je njegov nono davao zvijezdama.
Promatrali su ih najčešće sa Koraljna grebena.Tamo se još ljepše vide nego ovdje,pogotovo kada nebo nije tako vedro kao noćas,ali i ovdje je dobro.Ovo je u stvari drugo najbolje mjesto za zvijezde.Ona ga je pokušala pratiti,ali Ivan je bio toliko zanesen da je jednostavno odustala.
Prepustila se melodiji njegova glasa i slušala sva ta čudna,pijevna imena zvijezda i sazviježđa koja je izgovarao i prava imena i ona koja je zvijezdama dao njegov nono.
Osijećala je kao da pluta pučinom koju ispunjava njegov glas,poput šapata koji ju vodi sigurnim plovom,poput šapata koji je davno čula kao dijete i koji joj je davao sigurnost.Gusta borova šuma je iz daljine na te njene misli odgovarala tihim šapatom ,ili je to samo bio odjek njegova glasa.,a onda ,onda je ugledala sitne svjetiljkice na nebu i i njihove repiće koji su ostavljali traga dok su polako i nečujno ljubile s neba površinu mora i nestajale u njoj.
-Anđeoske suze -rekao je...
Post je objavljen 31.03.2016. u 02:21 sati.