Socijalistička praksa nepotpune i zamršene definiranosti i pravne regulative prati nas i u demokratskoj Hrvatskoj (popudbinom titoističkih kadrova i titoističke logike (pozicioniranja putem diplome a ne usvojenih vještina i znanja koje bi trebale biti jamstvo sticanja diplome)).
Javno zdravstvo i sustav općeg zdravstvenog osiguranja nisu istoznačni.
HZZO (Hrvatski zavod zdravstvenog osiguranja) i HZJZ (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) imaju svoje statute i zakonima su određeni u svom (različitom) djelovanju.
Sustav participiranja (čiji je sastavni dio dopunsko osiguranje) i predloženi nadstandard nisu istovjetni. Dopunsko osiguranje je poseban model sveprisutne participacije (doplaćivanja svih koji koriste zdravstvene usluge), nadstandard doplaćivanje onih koji žele bolji medicinski tretman.
Obavezno uplaćivanje zdravstvenog osiguranja je postupak centralizacije sredstva koji me obespravljuje (u očuvanju vlastitog zdravlja).
Naplaćujući prisilno novce za zdravstveno osiguranje (a ne javno zdravstvo) dobivaju mogućnost izbjegavanja pružanja usluga (s izgovorom o državnom dugu, gubicima u zdravstvu, neispravnoj opremi, nedostatku kreveta, ...)).
Umjesto da sa svojim novcima dolazim liječniku i po zakonu ponude i potražnje odlučujem je li ustanova sposobna pružiti medicinsku uslugu koju trebam, nalazim se u stanju više sile (političkog odlučivanja o uslugama na koje imam pravo, listama zbog neispravne opreme ili nedostatku liječnika, ...).
Zaista, onaj tko nema spoznaju o beskorisnosti takvog zdravstvenog osiguranja ne zaslužuje bolje. Ali oni koji su se uvjerili u nedostatke hrvatskog zdravstvenog sustava imaju pravo na vlastiti odabir (osiguranja ili neosiguranja) skrbi o vlastitom zdravlju.
(Odlazak specijalistima koji imaju 8000 kn mjesečna primanja uvreda je za moj intelekt (jer su ti novci nedostatni za povratak uloženih sredstava za školovanje). Kad budu imali 50 000 kn mjesečno (ili više) rado ću pristati na zdravstveno osiguranje čije osiguranike oni liječe.)
Želja mi je doživjeti reformu zdravstva nakon čega ništa neće biti besplatno, a pacijent će svojim sredstvima (makar kroz osiguravajući fond) raspolagati na svoju korist (a da pri tom liječničko osoblje ima primanja adekvatna njihovim kolegama u razvijenim zemljama). Tu varijantu (sit vuk, a miši bijeli (veliki) i cijeli) (uz komunjare koji se bore za socijalizam) nećemo skoro vidjeti.
Ako HDZ ne načne taj sustav centralizacije sredstva (i obespravljivanja pacijenata, liječničkoga osoblja (niskim primanjima)) totalitarizam će se ustoličiti kao trajni sustav (protivno demokraciji).