Boli me zvuk neba, dok mu Sunce otvara tamna vrata, boli me sjećanje rastanka.
Sjeverna strana mog srca uspostavila je potez zaleđivanja, južna strana gori u vatri.
Ne mogu protumačiti te simbole koji su poput bisera prosuti pred mene, ne mogu vidjeti svoju sjenu, ne mogu vidjeti onaj početak koji me uvijek vraća – meni samoj.
Nekako se izgubih u tom vremenu, u tom čudnom životu, možda bih trebala pozvati svog anđela, ali mislim da me i on zaboravio.
Prolazi vrijeme u čekanju, raspravama o muškim principima i ženskoj pasivnosti, obuzima me san i magla, ne čujem pjev ptica ranom zorom, ne mirišim jutarnji zrak, oči su slijepe, zelene i slijepe.
Bliži se smiraj dana, ali ja sve dublje i dublje tonem u ništavilo koje tako boli, u moj potonuli svijet ne mogu doći, jer sam zaboravila gdje mi je ključ tih tajnih vrata.
Osjećam nemir, jer ostajem pred tim vratima, a brezine šume i dalje dozivaju moju dušu koja neprilagođena lebdi između mene i neba.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.