Razlog zbog kojega dosta dugo ne pisem svoj dnevnik je Muza.
Moja najdraza Muza (Majka) se nalazi kod mene u Austriji tako da mi je ponestalo rijeci za pisanje.
Ali Muza mi je upravo danas dala jednu ideju sa pitanjem:
,,Ceri? Hocemo u kupovinu?´´.
Naravno da cu ici s Majkom u kupovinu. Svasta cemo nakupovati i sto treba i sto netreba, odgovorila sam joj pozitivno.
Iznenadila me ta moja Muza kad mi je postavila pitanje sa odgovorom:
,, Kako cemo pricati u trgovini? Rekao mi je tvoj Sin da je ovdje zabranjeno pricati Hrvatskim jezikom i da mu je receno da se na javnim mjestima ovdje prica Njemacki´´.
,,Ceri, znas da Imam 80 Godina, i da neznam Njemacki jezik?´´
Pitala sam je tko je to zabranio Hrvatski jezik? Koliko znam Hrvatski jezik je medju ostalom i sluzbeni jezik Europske Unije.
Odgovor je bio:,, Trgovkinja jednog trgovackog lanca´´.
I vjerujem im. I Sinu i Majci!
Za svojih 16 godina boravka i zivljenja ovdje u Austiji, puno puta sam dozivjela ponizenja po osnovi mojeg jezika, moga naglaska pa ako hoces dnevnice i mojeg drzanja. Nemam to neko Arijevsko drzanje tijela, nego sam vise povijena. Kicma mi se je povila godinama ovdje.
I reci cu jos jedno djetetu Koje pise dnevnik i cesto bude u naslovnicama dnevnik novina kao primjer dobrog i uspijesnog iseljavanja drage mi Blogerice gastarbajterica007.blog.hr
Cekaj, dok ne upoznas mentalitet. Mentalitet Germanskih naroda je ostao isti skoro 100 godina nakon Hitlera. Mentalitet im kaze unisti i slomi sve sto nije Germansko.
Da. Tako je. I to nema veze s politikom, niti zakonima, to je nesto sto mi gastarbeiteri na periferiji dozivljavamo svakim danom, cast iznimkama kojih je 10%.
Post je objavljen 30.03.2016. u 09:46 sati.