Socijalizam na bolesni način
Sustav zdravstva koji smo naslijedili iz totalitarnog mraka (gdje je sve bilo besplatno (??)) nismo tranzicijom reformirali u demokratski model upravljanja i planiranja vlastitih potreba.
Zdravstveno osiguranje ima neke zajedničke osobine s drugim oblicima osiguranja.
Osiguranje (financijsko) od slučaja nezgode podrazumijeva uplatu premije pod određenim uvjetima (procjeni rizika nastupanja neželjenog događaja) i isplatu određenog iznosa (ili pružanja usluge u određenom iznosu) kao nadoknadu za nastalu štetu.
Model općeg (obaveznog) zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj podrazumijeva obavezno izdvajanje poslodavca iz primanja zaposlenika i uplaćivanje u zdravstveni fond. Zakonom propisani iznosi uplata prvi su krivi korak u tvorbi sustava zdravstvenog osiguranja.
Rizici i visina (osiguranja) ne mogu biti jedno-obrazno određeni (što država u svojstvu zakonodavca čini).
Drugi krivi korak takvog sustava je određivanje razine odštete/usluge koju zdravstveni fond (kao osiguravatelj) isplaćuje/pruža osobi kod koje je nastupio neželjeni (osigurani) događaj. Postoje osobe koje više ulažu u prevenciju, ali su i voljne više uložiti kad nastupi oboljenje. Jednoobrazni sustav pružanja svima jednake razine medicinske usluge time je uskratio mogućnost pojedincu pravovremeno i dostatnu brigu za vlastito zdravlje.
Centralizacija sredstava (namijenjenih zdravstvenom osiguranju) osporavao pravo vlastitog raspolaganja sredstvima u svrhu prevencije i saniranja zdravstvih problema. (Razina državne koruptivnosti uz godišnji fond od 24 milijarde kuna je nevjerojatnih razmjera ... postoje grane medicine koje nelogično upravljaju skupljenim novcima (što nedvosmisleno ukazuje na urotu i otuđenje novaca zdravstvenih osiguranika).)
U Hrvatskoj je razina zaštite na radu na niskim granama (većina ne koristi obavezna zaštitna sredstva). Što najčešće strada a nije vidljivo (do oštrom oku (logičnom umu))?
Sluh (procjenjuje se da je u Hrvatskoj preko 300 000 osoba s oštećenim sluhom u mjeri da im je potrebno slušno pomagalo). Zapanjuje medicinska usluga koju osiguravatelji pružaju oštećenicima. Razina slušnih pomagala koje možete zamijetiti kod nagluh je porazna (nagluhi se ne koriste slušnim pomagalima iako na takav način pospješuju progresiju nagluhosti ...). Novčani iznosi za slušna pomagala, koje HZZO isplaćuje za slušno pomagalo (u Hrvatskoj je, začuđujuće, propisana nadoknada za jedno slušno pomagalo ( iako je nagluhost, ne nužno, uobičajena na oba uha)) propisana je razinom kvalitete slušnog pomagala (od nekoliko tisuća kuna). Ono što liječnici (ovlašteni za propisivanje slušnih pomagala) rade kriminal je širih razmjera (usmjeravanje pacijenata, lažiranje uvjeta propisivanja pomagala, ... korupcija (različitih oblika)).
Stomatološka zaštita je primjer nelogičnosti modela osiguranja. Bolesti zuba su toliko učestale da bi mogli procijeniti rizičnost događaja kao siguran događaj (npr. karijes je raširen u preko 96 % (hrvatskog) stanovništva). Čemu onda osiguranje? (Svi plaćamo svoju štetu!)
Zaključak: model obaveznog zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj je relikt socijalističkog jednoumlja (totalitarnog mraka), pri čemu je pojedinac prisiljen na novčana ulaganja, jedno-obraznu razinu medicinske usluge i (političku) poslušnost (u totalitarnom sustavu). Prisiljen je i pasivno promatrati koruptivno ponašanje, netransparentno i samovoljno raspolaganje zajedničkim sredstvima.
Zdravstveni sustav (kakav poznajemo) nije besplatan, nije pravovremen i nije pravovaljani (do odabranim).
Tranzicija je trebala pospješiti skidanje okova ropstva totalitarizma i jednoumlja (a ne prouzročiti zaštitu poluga održavanja totalitarizma najavama kvazi reformi teritorijalnog ustroja (po kojem bi uštedjeli 500 milijuna kuna a potrošili dodatnih 800 milijuna kuna na uspostavu novog teritorijalnog ustroja ...).
Ako tko ima sposobnost transformirati hrvatsko društvo u moderno društvo sloboda tržišta rada, sloboda tržišta rovba i političkih sloboda to je HDZ (ali bez I. Šukera i G. Marića ...).
Vrijeme je za kvalitativan pomak ka modernom društvu (sloboda i rada). Vrijeme je za ukidanje (bespotrebnih) centralizacija sredstava i korištenja tih sredstava za održavanje političkih (i ostalih) nesloboda ...
Mi vas vidimo, vi nas ne čujete (kad vi nas ugledate, mi vas nećemo čuti)!
(Brojno zdravstveno osoblje, svakodnevno predano humanoj nakani pomagati bolesnicima, ovim nije prozvano ... samo je ukazano na njihov težak položaj pri obavljanju uzvišene misije.)