Stvari koje su nas najviše veselile najčešće završavaju kao jedno od naših najvećih razočarenja.
Preljepo je očekivati, u glavi stvarati možda ne idealnu, ali dovoljno lijepu verziju priče za nas. Ne idealnu, sa pokojom bznačajnom manom ili nelogičnosti, nepravilnosti. Ali sva ljepota je u vremenu čekanja i zaokupljenosti mozga time. Ljepota je u mašti. Ljepota je u nervozi u želucu. U varijacijama, u promjenama bez da se išta dogodi. U misli kako imamo kontrolu.. ljepota je u izboru odluka. A kada se dogodi, ili dok se događa.. ionako je već gotovo. I možda one mane budu samo malo veće.. nelogičnosti nešto nelogičnije i nepravilnosti više. Možda samo jedna stvar, stavka, čovječanstvu nebitna bude, ne kriva nego samo malo drugačija. Lijepo je vrijeme koje provedeš čekajuči nešto lijepo, jer te ta misao hrani, gura da izdržiš, da digneš glavu. I traje puno duže od onoga što čekaš jer živiš za trenutak potupune ispunjenosti, potpunog savršenog , orgazmičkog zadovoljstva.
Post je objavljen 28.03.2016. u 11:08 sati.