Marketing
Southbound (2015)
Sve u svemu: 3 / 5 
Više o filmu: Imdb.com
Video
Pet antologijskih priča isprepliću se na američkim pustinjskim cestama, gdje se susrećemo s osobama koje proganjaju paranormalne stvari koje su ih ili napale...ili su ih sami izazvali.
Jedan novi horor 'omnibus', koji to ustvari i nije, jerbo se podosta isprepliću radnje odmah nakon što jedna završi, no to je upravo ono što je zanimljivo u modernijim antologijskim hororima, gdje se možemo prisjetiti nedavnog božićnog 'A Christmas Horror Story'. Američke ceste kroz pustinjska predjela poslužile su kao inspiracija za uistinu brojne filmove svakojakih žanrova, gotovo da bi se mogao naći i novi žanr pod nazivom road movies, osim sličnih top lista takvih filmova. Da se vratimo filmu: četvorica redatelja okupilo se kako bi napravilo zajednički scenarij s individualnim elementima svakog kreatora: film počinje s dvojicom (po izgledu) provalnika koji u autu bježe od lebdećih kostura, no od kojih nikako ne mogu pobjeći te se nastoje suočiti s njima. Nakon toga, radnja se prebacuje na girl-bend kojemu se na putu pokvari auto te upadaju u auto dvoje prikrivenih fundamentalista s mračnim tajnama, treća priča nadovezuje se odmah na drugu, gdje vidimo samotnog vozača koji nakon razgovora sa ženom putem mobitela doživi prometnu gdje mora spašavati žrtvu u napuštenoj bolnici, a četvrta priča vrzma se oko tipa koji pokušava spasiti sestru od demona, da bi se posljednja priča bavila nekakvim zatvaranjem cijele priče. Ovo je jako ukratko pojašnjen sadržaj radnje, kojega ću pokušati malo raščlaniti u nastavku. Kako sam doživio ovaj film? Mogu reći čak dosta pozitivno. Pogledao sam ga prije nekih tjedan i pol dana i tek sada pišem recenziju te mi još uvijek film nekako ostaje u simpatičnom sjećanju, budući da sam ga i tijekom gledanja doživljavao kao solidan prikaz horora, akcije, drame i fantasy elemenata. Plus što mi se sviđa što je kao i u obliku recimo Final Destinationa - sve na kraju povezano, no ovo je već dovoljan spoiler, neću otkrivati kako i na koji način.
Neočekivane scene u filmu i sva ta mistika zabavne su prirode, film vam ne pretpostavlja što će se dogoditi kasnije i to stvara neku neizvjesnost, no nažalost, ne i neku napetost. Postoje raznorazni segmenti, no da sad ne raščlanjujem kao u svakom omnibusu na blogu, pojasnit ćemo to kroz opsežnije rečenice: prva priča dakle direktno uvodi u fantasy elemente filma koje ja veoma poštujem, budući da kreativizam oko novih stvorenja uvijek volim vidjeti. 10-ak minuta trajanja prve priče uvodi nas u drugu, koja opet progovara o nekoj "kultaškoj" tematici prožetoj nenormalnim ljudima i kolektivnim ludilom manje zajednice. Treća štorija pak je najkrvavija od svih, gledamo prilično uvjerljivu "operaciju" i reanimaciju unesrećene djevojke u napuštenoj bolnici te ovaj segment posjeduje dosta body horror elemenata, gdje krv šprica na sve strane, iako je u principu riječ samo o pukoj anatomiji, naravno, u pomalo pretjerujućem obliku. Nadalje, imamo demone u četvrtom segmentu nimalo zahtjevnog oblika, ali sa solidnom šminkom i efektima, dok se u posljednoj priči sve bazira na breaking and enteringu maskiranih ljudi. Kroz cijeli film tematika se bavi ispitivanjem sudbine, odnosno govori o tome kakvi smo ljudi tijekom života, gdje me se dojmio taj svjetovni dio priče, a radio speaker nam tijekom cijelog filma govori o putu prema pokajanju, o grešnicima i grijehovima prošlosti, ne na neki propovijedački, već na suptilan i miran način. S obzirom da su priče relativno kratkog trajanja, film je dosta dinamičan i neće vam biti dosadan. No, unatoč svemu, film nekako nema svoj karakter. Kao da mu nedostaje breaking point ili ta neka uspješnije napravljena atmosfera gdje se ne vidi da je sve sklepano samo eto da bude spojeno, gdje se u prijelazima s nekih segmenata to dobrano može vidjeti.
Southbound je solidan film s dobrom radnjom, zanimljivim personama, dobrim efektima, ali s manjkom atmosfere i duha. Mogao bi veoma dobro proći kod ljubitelja hororaca, a opet, ti isti bi ga mogli osuditi za mnogo stvari. Uistinu je na vama i stvar je osobnih preferencija.
Post je objavljen 27.03.2016. u 01:46 sati.