A, da prekinemo razglabati o meni; podloj, staroj itd i vratimo se na temu.
Ovako sam započela pisati komentar na blogu , MODESTI BLEJZ,ali postao je prevelik pa ga stavljam na moj blog.
Prilažem citat Vuka Perišića i istog članka.
Karamarko je rekao što je rekao,a što je mislio samo će UDBA i slične organizacije znati. Ostavimo Karamarka. Preporućam pročitati cijeli članak Vuka Perišića.
"No, dobro, možda je Karamarko mislio na tradiciju weimarske demokracije i njen bujni pluralizam? Možda je imao na umu weimarsku avangardnu, kozmopolitsku i gay-friendly kulturu? Zašto, ako već voli geografske konvencije i tradiciju – i ako "ono što HDZ i ja želimo jest da hrvatsko društvo bude demokratsko..." – nije posegnuo za anglosaksonskom, francuskom ili skandinavskom političkom tradicijom? Zašto je pored Zapadne Europe odabrao baš Srednju?
Budimo velikodušni, možda je mislio na poslijeratnu njemačku i austrijsku demokraciju? To je dobar izbor. Demokratska je samo ona domovina koja s lakoćom podnosi prezir: u bečkom Burgtheateru igrane su drame Thomasa Bernharda i nitko mu čak nije ni provalio u stan. No, može li se nakon samo (niti) sedamdesetak godina – koliko postoje moderna njemačka i austrijska demokracija – govoriti o tradiciji? Uostalom, nije li demokracija svojevrsna negacija političke tradicije?
Što nam poručuje Tomislav Karamarko? Koje uzore ima na umu? Koju Srednju Europu? Što mu je draže? Berlinski kabaret ili münchenska pivnica? Fritz Lang ili Leni Riefenstahl? Hannah Arendt ili Martin Heidegger? Arhitektura Bauhausa ili Alberta Speera? Max Weber ili Carl Schmitt? Josef Piłsudski ili Witold Gombrowicz? Viktor Orbán ili István Bibó koji je pisao o bijedi malih istočnoeuropskih državica? Možda nam aktualni potpredsjednik vlade duguje pojašnjenja? Ili je bio sasvim precizan. "
Ja nadodajem za bolje razmijevanje.
Treba razlikovati dva pojma uz Weimar:
Weimarska Republika (njem. Weimarer Republik) je naziv za njemačku državu nastalu nakon Prvog svjetskog rata. Na izborima početkom 1919. SPD (socijaldemokrati) nemaju apsolutnu većinu pa su prisiljeni ući u koaliciju sDDP (demokratska stranka) i katolicima kako bi sastavili vladu. To je tzv. Weimarska koalicija koja je i tvorac Weimarskog ustava donesenog u kolovozu 1919. u malom gradu Weimaru. Dakle, ukinuvši monarhiju parlament je proglasio federativnu republiku sastavljenu od 17 "zemalja".
I gradić Weimar:
grad je bio i žarište njemačkog prosvjetiteljstva i mjesto u kojem su spisateljiGoethe i Schiller razvili književni pokret Weimarski klasicizam. Grad je bio i rodno mjesto Weimarske škole umjetničkih zanata i Bauhaus pokreta, koji je 1919. god. osnovao Walter Gropius s umjetnicima kao što su:Vasilij Kandinski, Paul Klee, Oskar Schlemmer, Lyonel Feininger.
Bila sam u gradu. Izgleda kao legoland. Svaki cm je uređen kao iz bajke ili sa onih kič Božičnih razglednica.
Uredan, čist lijep upravo na malograđanski način . Kako ga tko vidi.
Grad je iznjedrio velike vrijednosti i velike ljude.
Jednako kao što je cijela Njemačka u osnovi imala 'malograđanski' štih. Iz njega su izišli oni koji su pokušali, ali i uspijevali razbiti učmalost čipkastih predmeta i razmišljanja, a ispod površine odvijala su se zvjerstva- maltretiranja djece i odgoj koji je gušio svaku slobodu (pa i gej zajednice napr.), ali iznjedrila i spomenute autore koje Perišć u svom članku spominje.
Ali slični gradići iznjedrili su i Hitlera i sva zvjerstva nacional socijalizma.
Povijest je iz tog miljea došla do danas uljuđene Europe. Srednje Europe koja ima dobro sređene socijalne odnose, vrlo malo one klasične sirotinje i jako izrabljivanih radnika ( među njima i djece)- povijesnog vremena u kojem je Marx stvarao svoja djela. Kontekst posve jasan za pobunu izrabljivanih. Sve to treba razumjeti.
Neću ulaziti u raspravu s Perišićemkoji misli da je Engleska, Francuska imala drugačiji povijesni background, drugačiji povijesni razvoj, jer danas ujedinjenja Europa (koliko god bila krhka) pokušava uskladiti svoje ustave, svoja razmišljanja i djelovanja.
Kako god danas se u tu Europu ugurava jedna drugačija povijest. Povijest potpuno drugačijeg načina života, ali sa željom da svoj život uredi u relativno mirnom naručju Europe koja je svoje Scile i Haribde u međuvremenu prošla. Naučila živjeti u demokraciji, uvažavanju drugih mišljenja – što kod nas uspijeva samo djelomično jer je izgubljeno 45 godina u nedemokratskom sustavu – recimo to jasno i glasno totalitarizmu.
Mi kaskamo u demokraciji. To se vidi i na ovim anonimnim stranicama.
Pitanje je što će se dogoditi sa Europom. Pitanje je što će se dogoditi i s našom demokracijom u usponu.
Hoćemo li stvarno imati vojsku na ulicama i hoće li to promijeniti naše male slobode.
O tome, mislim, treba razgovarati. Bez obzira iz koje sredine dolazili i kojih svjetonazora bili.
Ne sramim se svog backgrounda. Puno stavri, iz te sredine učinilo je moj život lijepšim. Znam se služiti priborom za jelo na pr. Znam koje vino ide uz koje jelo. Upalim svijeću na stolu kad jedem i sama. I puno drugih stvari koje smatramo estetskima, lijepima. Znam saslušati drugoga i svojim znanjem potkrijepiti argumente moje napisane ili izgovorene misli, bez skrivenih namjera. Bez fige u đepu.
Ne smatram dobrim argumentom nekome reći da je podao, star, nesuvisal i još gorim rječnikom okarakerizirati ikoga.
Bila sam u Italiji sa najstarijim sinom kad su pronašli u prtljažniku automobila mrtvog Alda Mora.
Moj sin tada 14 godišnjak, mislim, visok i izrazito plave kose i očiju stršio je iz mase koja se kotrljala ulicama jednog junačkoga gradića i njegovih niskih i crnokosih ljudi koji su izvikivali Smrt za brigate rosse i slične tada terorističke organizacije. Umrla sam od straha. Uvukla sam ga u kafić. Nismo se micali dok nisu prošle demonstracije, a što je potrajalo.
Sjećam se da je netko iz stranke Alda Mora na radiju pokušavajući smiriti te ljutite i na osvetu spremne ljude rekao, između ostalog: NAŠE ORUŽJE SU RIJEČI.
Toga se držim cijeli život.
I da MODESTI BLEJZ nikad i da znam kako izgledaš i tko si u ovom groznom anonimnom mediju koji govori sve o nama anonimnima nikad ne bih govorila o tvom fizičkom izgledu. Ne bih ti uzela za zlo ni porijeklo.
Ti si se valjda 'svojim' vrijednostima izborila za svoje mjesto u svijetu.
Sretan Uskrs onima koji drže do tog najvažnijeg događaja kršćanske vjere. Događaja bez kojega bi kršćanstvo bilo samo jedna od mnogobrojnih vjera u Više biće.
Post je objavljen 26.03.2016. u 07:17 sati.