Stari su Grci poznavali šest vrsta ljubavi. Erotsku ljubav koju, valjda, ne treba detaljnije objašnjavati, uz samo jednu malu napomenu za suvremene dušebrižnike koji određene ljudske orijentacije smatraju grijehom. Naime, "eros" je uz to doba često povezivan sa ljubavlju starijih muškaraca spram adolescenata, što je u ono vrijeme bio znak prestiža među tadašnjom aristokracijom, a ne grijeh, opačina i kazneno djelo. Po meni, to ukazuje na činjenicu koliko je moral i ono što smatramo "moralnim" relativno, te određeno vremenom i povijesnim kontekstom. Naravno, eros nije bio rezerviran samo za homoseksualne veze, nego i za one heteroseksualne . Eros je ljubav uz veliku dozu strasti, žudnje i udovoljenja čulima, i možda je najbolje otjelovljen u liku Satira, napola čovjeka, napola životinje.
Philia je slijedeća vrsta ljubavi i kada bismo je prevodili na današnji jezik značila bi "prijateljstvo". Philia je nastajala među članovima obitelji, među bližim i daljim rođacima, među ratnim drugovima na bojnom polju, ali i izvan svih ovih nabrojanih relacija i odnosa, među ljudima sličnih afiniteta, mišljenja, stavova. Philia je bila krijeposnija od erosa, i zasnivala se na, pojednostavljeno rečeno, susretu dvaju srodnih duša pri čemu spolnost nije igrala skoro nikakvu ulogu.
Ludus je bio naziv za vrckavu, luckastu ljubav. Ludus je zapravo zavođenje, flert, koketiranje. Može prethoditi seksu ili predstavljati zamjenu za seks,primjerice kad flertujemo s nekim unaprijed određujući granicu do koje ćemo ići. U prirodi je ljudi da se igraju, pa tako i ludus nije ništa drugo doli ljubavna igra, ili predigra.
Pragma je bila vrsta ljubavi koja se često javljala u dugotrajnim brakovima, lišenim erosa i ludusa, bilo zbog toga jer su se te vrste ljubavi tokom vremena istrošile ili zato jer nikada i nisu postojale. Nekad su se, naime, brakovi ugovarali, jer su stari Grci za razliku od nas danas imali realan i trezven odnos prema braku i onome što on zapravo jeste - ugovor dvaju strana. U takvim uvjetima, gdje je svaki od partnera od samog početka znao što može očekivati a što ne od onoga drugoga i od samog braka kao takvog, s vremenom se razvijao osjećaj zrele ljubavi, tzv. pragme, koja je nicala iz zdravorazumske solidarnosti i posvećenosti prema partneru koji nas nije mogao razočarati, iz prostog razloga jer od samog početka nismo o njemu imali nikakvu romantiziranu, uljepšanu predodžbu, tako karakterističnu za današnje vrijeme u kojem caruje kult "romantične ljubavi".
Agape je bio viši stupanj ljubavi od svih naprijed navedenih, a označavao je ljubav prema svim ljudima, pa i šire, prema svim živim bićima.
I naposlijetku philautia je bila ljubav prema sebi. Prva varijanta te ljubavi polazi od pravilne pretpostavke da moraš voljeti sebe da bi volio druge ljude. Ona druga, negativna varijanta, je puko samoljublje, isprazno uživanje u javnim počastima, statusu, novcu, umišljenosti u vlastiti izgled.
Rekla bih da su stari Grci bili mnogo mudriji od nas danas i da su, baš zato jer su spoznali ovoliko vrsta ljubavi, živjeli mnogo ispunjenijim životom. Čovjeku je prirođeno da voli, ali je problem današnjeg društva što se ljubav shvaća tako šturo pa su, stoga, i naši životi nekako jalovi i sivi. Jer, mi danas poznajemo samo dvije vrste ljubavi - prva je "romantična ljubav" kojom smo zatrovani na svakom koraku, i koja polazi od toga da će jedna osoba ispuniti sva naša očekivanja, sve naše nade, sve naše strasti i želje. Naravno da to nije moguće, barem ne u ovom materijalnom svijetu u kojem živimo. Jednom kada romantična ljubav dosegne vrhunac, ona kulminira brakom (koji, međutim, nije postavljen na temeljima pragme, kao kod Grka, nego na temeljima iluzija koje smo o nekome stvorili i, shodno tome, osuđen na propast ili tavorenje u dugotrajnoj čamotinji). Nakon toga obično slijedi ljubav spram potomstva koja, nerijetko, nije ništa drugo nego negativna varijanta philauite - kada roditelj u djetetu (neopravdano) vidi kopiju samog sebe te sve svoje životne sile upire u to da kroz to dijete ostvari ono što je propustio ostvariti onda kad je bilo vrijeme za to. Za sve ostale vrste ljubavi današnji ljudi su zatvoreni.
"Philia" i "agape" danas su zastupljeni tek u tragovima, a "ludus" postoji samo onoliko dugo dok ne podlegnemo "romatničnoj ljubavi". Tada gubimo sposobnost biti zavodljivi, prpošni, zaigrani, i pretvaramo se u hipnotiziranu personu sa telećim pogledom u očima.
Post je objavljen 25.03.2016. u 20:31 sati.