Danas je spomen Isusove smrti na križu, najpotresniji dan u liturgijskoj godini.
Osim obreda zajedničkih u cijeloj Crkvi postoje i razni običaji, pjesme i ophodi, tzv. procesije.
Meni je iz rodnog kraja najviše ostala u sjećanju procesija s pjesmom MUKA GORKA i, uoči Velkog petka, PROSTI GOSPODINE.
Običaji služe da potaknu emocije, koje nisu same sebi cilj, nego imaju da nas pokrenu na razmišljanje o vlastitioj malenkosti do koje se je sam Bog ponizio postavši s nama jednak u svemu osim u grijehu!
Često se zamislim nad osmom postajom Križnog puta gdje Isus upozorava rasplakane žene da ne plaču za njim nego za sobom i svojom djecom, tj. da se zamisle nad grijehom radi kojega je On sišao među nas!
Naravno, svi se pitamo čemu patnja, koju ne možemo shvatiti, ali je trebamo prihvatiti, jer to što je On patio znači da trpljenje ima smisla.
"TKO HOĆE BITI MOJ UČENIK; NEKA UZME SVOJ KRIŽ I IDE ZA MNOM!"
Zagrli križ
i srasti s njim!
Otpor povećava trenje!
Post je objavljen 25.03.2016. u 10:08 sati.