Marketing
Pauze na putu i sat koji kasni
Sve stariji ali ne i umirovljen ne uživam više na putu kao nekada. Štoviše vozimo uvijek najkraćim putem s ciljem što prije stići do cilja. Tako za Pulu, za koju se uzgred početkom travnja spremam, šah u igri, tamo putujem uvijek pljačkaškim putem kroz tunel Učku i čuveni ne iks nego ipsilon.
Ipak odlazak u neradni dan, u dobrom društvu, na umjetnički domijenak, iziskuje drukčiji pristup. Krivudava besplatna cesta uz more idiličnom obalom. Dogovorili smo se čekati na nekakvoj panorami, iako vožnja do Labina ni u kom slučaju nije preduga, treba putovati opušteno, i čemu uostalom forsirati. Pauza je uostalom dobro došla i Jinu kojeg su zbunili mnogobrojni zavoji pa praktično nije ni uobičajeno drijemao te curama koje su izdašno konzumirale vodu.
Pojavu lijepog hotelčića na super mjestu meni su odmah neutralizirali natpisi vlasnika, koji mlađe ni ne zanimaju niti iritiraju, doduše njima je fora i raditi selfie na izložbi dodirujući lagano eksponat uz koji stoji natpis "ne dodirivati" no to su ipak dvije različite stvari, jednu uvijek poštujem.
Na povratku smo imali prekrasan vidikovac u samom Labinu s zalaskom sunca, tu se već vidi razlika u kvaliteti fotografija u korist mojih suputnica, mom fotiću kad padne mrak uglavnom padne mrak.
Ručak ovaj put ne objavljujem, kao što bloger Miško na fejsu komentira, mesina s pomfrijem, marenda za 30 kuna, bili smo ekonomični no svejedno dugo čekali, nakon ispunjenog dana dio društva, bez Jina i mene, imao je after party u Rijeci.
Post je objavljen 24.03.2016. u 10:57 sati.