Pojedini predstavnici stranaka kao varalice preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom svojih „kompanija“ začaraju naivne. Zašto u stranačkim statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe odgovorne, po propustu i nedjelima, što se podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada očigledno na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u propast.
Suvišno je oslanjanje na materiju i precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena može čovjeka odvesti iz svjetla i djelovanja, u mrak iz kojeg se ne zna vratiti.
Sofizam kao izvrgnuti filozofski pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima sofistima ne ide po planu udruže se zbog plijena, u razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više, da ih samo osobna djela mogu spasiti.
Ilustracije radi u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može postati premijer, predsjednik, ministar... pobijediti na izborima, pomoću propagande – i to riječima koja ne potiču na život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj je narastao toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . . i uvijek neodgovorni.
I dođe vrijeme da se ogoljelim sofistima, posebno hrvatskim vlastodršcima kaže da nisu izvršili obećanje, da proturječe dobru, da ne djeluju u skladu s pravilima života.
Ironično i bez precjenjivanja takvih, vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju odgovarati u svojoj zajednici.
Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg dobra. Koristeći se „emocijama duša“ varalica natovari posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to?
Odgovor, ideja – djelo - život dakle, ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje što je moguće . . . samo po djelima . . . a protiv demagogije i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se jedno kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i krajnji cilj.
Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i specifičnošću zajednice.
Život je odraz kretanja, čovjeku treba uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke što je očito u Hrvatskoj.
Predstavnici postojećih stranaka, uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život. Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do sada pomoću emocionalno – nekritične – duše Hrvata.
Dakle, varalice su slijepci, kao odraz kućnog odgoja, roditelja. Razilazeći se od bitnog ne znaju da još samo sebe zavaravaju i tješe za jedno konačno vrijem . . .