Marketing
Gdje su nestali ožiljci grada ?
Neko je uradio plastičnu operaciju gradu sa ožiljcima.
Stakleni neboderi i nove fasade su prekrili dokaze o agoniji i boli.
Prvo su pokupili mrtve sa ulica, a onda počistili krv. Prvih godina su dolazili i prisjećali se, a onda su i to prestali. Onda su prekrili "ruže" u asfaltu i prekrili rupe u zidovima.
I danas mi je sve teže naći te dokaze na zgradama, i ponekad kada ugledam neku kažem malcu :
"Eno vidiš onu rupu u zgradi, e odatle, odatle su gađali ovamo." A on ne gleda zgradu več mene
i kao da kaže :" ohladi stari, proći će."
Kad je "počelo", zamišljali smo da ponovo hodamo i budemo na trgovima i ulicama gdje tada ni ptica nije smjela preletjeti. Danas na istim tim mjestima mi fale rupe u zidovima i "ruže"na cesti,
korijenje koje izbija iz asfalta kao dokaz da dugo tuda nije kročila ljutska noga.
Danas bezbrojni koraci tuda gaze. Koraci ljudi - zombija koji u svojoj manijakalnoj žurbi gaze sve pred sobom, hrleći prema izmišljenim ciljevima današnjice. I ne žele da znaju da vrlo lako u tim ulicama opet može zavladati : muk, tišina i smrt. Jer zlo nikad i nije bilo pobjeđeno, ono se pritajilo i samo čeka pogodan trenutak. A onda, kao u pjesmi :
Kako opasno popodne
miris nafte, miris znoja
izdaljine zvuk motora
iz daljine zvuk...
Iza prozora su puške
iza pušaka su oči
iza očiju su ruke
iza ruku kuca srce bejbe...
Ispred kuća naši ljudi stoje
spremni da se bore
hladne cijevi samo čekaju znak
crni momci ispred grada
su upalili motore
oni ostavljaju plameni trag
U nama vrijeme se mijenja
i svi su opet spremni
da se bora za san
u nama vrijeme se mijenja
sa barikada reći ćemo
no passaran
kad bude vrijeme za to...
Post je objavljen 23.03.2016. u 09:30 sati.