Subota, 19. ožujka 2016. g., 11h, riječko Korzo prepuno kao i moje srce. Održan je koncert u povodu Svjetskog dana Downovog sindroma. Petnaestoro djece solista i moj zbor otpjevali smo pjesmu ''Samo je nebo nama granica''. Ovacije iz publike, a posebno pljesak mog malog i velikog dečka rastopio mi je srce. Poslije smo otpjevali 3 pjesme i bilo je odlično. Bilo je još nekoliko izvođača, riječki dečki iz Centra za autizam su jako dobro izveli Urbanovu '' Priđi mi bliže''. Ljubav, sreća i radost širila se Korzom u subotu. Različitost ? Nema mjesta različitosti, kao što sama pjesma kaže ''svi smo mi djeca s istim snovima''. Jako sam sretna što sam bila barem mali dio ove priče. Uživala sam u snimanju pjesme autorice teksta Karoline Hauptfeld i autora glazbe Aleksandra Valenčića. I tada je bilo toliko pozitive koja me držala danima.
Kako opisati taj dan... ono kad ti je srce toliko prepuno da suze radosnice krenu niz lice... ono kad ti dječja iskrenost i sreća ispune dan da ga više ništa ne može pokvariti, čak ni bolno grlo, ni kasnije temperatura i kašalj. Jednostavno nema mjesta nezadovoljstvu.
Iako je prošlo par dana, dojmovi još traju. Još uvijek sam bolesna, ali prepuna dobre volje i pozitivnog razmišljanja. Pozitivne misli prizivaju pozitivne događaje, zato ću opet, kako kaže moj dvogodišnjak ''na -na - na'' ili u prijevodu, zapjevati :-)
Post je objavljen 22.03.2016. u 17:29 sati.