Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/otrov

Marketing

Frustracija 336

U zadnje vrijeme ne možeš otvoriti nijedan portal a da ne iskaču članci tipa „odselio u Njemačku, zgrće pare lopatom“, „otkad su otišli u Dansku u godinu dana kupili su vilu sa bazenom i dva crnca“ ili barem u najmanju ruku članak o tome kako ljudi čekaju u kolonama pred granicom ne bi li pobjegli iz apsurdne nam države.

I to je ok.

Ali ispod svakog tog članka (ili u svakoj forumskoj raspravi) uvijek ista stvar – nadjebavanje kome je bolje i tko je pametniji, oni koji su otišli ili oni koji su ostali.
Zanimljivo kako se uvijek nađu dvije grupe ljudi:

1. Nenadjebivo prepametne seljačine koje su preko noći selidbom uskočili iz opanaka u cipele i misle da su uhvatili Boga za jaja gledajući sa ogromnom dozom samodopadnosti na ljude koji su ostali u Hrvatskoj. Oni su naime uvjereni da su „uspjeli“ iako ih jednako naglašenim prijezirom gledaju domaćini te iste zemlje izjednačavajući ih sa, u najbolju ruku, sirijskim izbjeglicama bez škole i ambicija.

2. Nenadjebivo prepametne seljačine koji smatraju da su uzvici „Bog i Hrvati“, „Kurac, pička, Dinamo“ i varijacije na temu nešto što treba njegovati kao pravu kulturnu baštinu pritom ni ne pomišljajući na eventualnu selidbu, jer što će pobogu jedna 'Rvacka bez 'Rvata???

Negdje se i nađe šačica psihički stabilnih ljudi koji se bave svojim poslom, svojim životom i svojom obitelji. Te ljude ne jebe jesu li tu ili tamo, njih samo zanima vlastiti boljitak ne zavirivajući pritom u tuđi pjat. Takvih je, nažalost, zaista malo.

A ja? Odbila 3 primamljive ponude (nevjerojatno je koje dobre uvjete nude vani za magistre), posadila drvo kumkvata na terasi te napokon našla savršenu kavu. Svojedobno sam željela odseliti ali iz skroz krivih razloga, iz želje za bijegom od tadašnjeg života. Sad Amerika ima drugačiji miris, anksioznost je nepoznanica, a savršen kraj dana je opuštanje sa obitelji i prijateljima. Ne kažem da ostajem… ne kažem ni da ću otići jer tko zna što će nam puhnuti u glavu, ali jedno je sigurno – svijet bi bio ljepše mjesto kad bi se manje kurčilo a više bavilo dragim ljudima. Možda zato i pišem ovako rijetko… ponestalo mi frustracija ;)


Post je objavljen 21.03.2016. u 16:23 sati.