Ja se često pitam je li nam vrijeme saveznik ili neprijatelj. U bilo čemu. Kada radimo nešto uvijek želimo imati više vremena, ali da ga imamo više možda to nešto ne bismo nikada završili. Mislim da je dobro imati rok. Posebno kada trebamo riješiti neki problem. Poput vršnjačkog nasilja. Mislim da je loše što niko nije stavio rok za rješenje problema, ali rok kojeg će se svi pridržavati. A za slučaj probijanja roka trpiti posljedice. Znači do tada ćemo uraditi to, a ako ne uradimo odstupit ćemo sa pozicije na kojoj smo. (ako se naravno nisu pojavile neke objektivne smetnje koje su nas sprijčile da uradimo zacrtano). Najgore je kada one koji rade ne čekaju nikakve restrikcije za slučaj da svoj posao nisu dobro uradili. Mora postojati sistem nagrade i kazne. Moramo imati ljude koji rade svoj posao odgovorno. Naravno da se mogu desiti greške, ali stalno griješiti nije ok. Zato kod pravljenja planova za rješenje problema vršnjačkog nasilja osim što treba definisati ko će i kako riješiti problem, moramo definisati i do kada će sve akcije biti urađene. Dobro, može se desiti da sve urađene akcije ne dovedu do rješenja problema iako smo mislili da će doći do toga, ali sve akcije moraju biti završene u predviđenom roku. Jednostavno je. No, meni se čini da se svi mi vodimo onom čuvenom rečenicom: "Što bi bilo jednostavno kada može biti komplikovano?"
Milka
Post je objavljen 21.03.2016. u 09:48 sati.