Nezadovoljan muzikom vrtim radio tražeći bolju. Loše mi ide; ni na jednoj frekvenciji ne zadržavam se dulje od tri-četiri sekunde - ili je neko dosadno blebetanje, ili nikakva mjuza, ili pak teror reklama.
A onda .....radijski grom iz vedra neba! Na nekoj postaji čujem doslovce ovo:
"...vjeronauk 360 grama, zemljopis 470 grama, povijest 550 grama, engleski...."
Kaj sad vjeronauk 360 grama?! Zabezeknut, prestajem šaltati. Slušam.
Ispostavilo se da se to u eter, tijekom neke emisije o problemima školstva, javila jedna baka užasnuta težinom školske torbe koju svako jutro na leđima tegli njezina mala unuka. Očajna stara gospođa, u strahu za zdravlje i kralježnicu djevojčice, razvila je vlastiti sustav ocjenjivanja težine pojedinih školskih predmeta....tj. posegnula za vagom!
Cijela torba tako u prosjeku (uz mala odstupanja po danima) teži 5,7 kilograma, koje mala učenica s mukom svakog dana vuče sa sobom do škole i natrag.
Ali nije to sve. Baka si je dala i dodatnog truda! Pomno je pregledala sve te udžbenike, radne bilježnice i čitanke, te ustvrdila da su "pune praznih priča i raznih nepotrebnih gluparija" pa procjenjuje da (pazite sad!) "skoro u svakom od tih udžbenika barem 100 grama nema veze s ničim i moglo bi se odmah izbaciti"(!!)
Ne znam kako vi, ali ja sam bio apsolutno oduševljen!
Zapravo, mislim da nikad nisam čuo ni približno dobar prikaz kompletnog tog nakaradnog državno-nakladničko-prosvjetnog stroja za mlaćenje ogromnih para i proizvodnju intelektualno zakržljalih ovaca, bespomoćnih štrebera ili što već uopće žele učiniti od te jadne djece, kojoj se život očito mora ogaditi već u najranijoj mladosti.
Čast iznimkama među učiteljima i autorima, ali ne mogu se oteti dojmu da su prava mjera za veliku većinu toga što se učenicima servira baš - grami i kilogrami.
Post je objavljen 20.03.2016. u 21:10 sati.