Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

dug preko groba


NEVJERNICI U


ČASNU RIJEČ

Prema članku 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, mjesečnu pristojbu dužan je plaćati svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i/ili televizijski prijemnik odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili televizijskog programa na području koje je pokriveno prijenosnim signalom. Zakon je jasan: imaš napravu – plati harač. Obrazloženje zakona je već dvojbenije: čim imaš napravu podrazumijeva se da je koristiš, pa ako koristiš red je i da platiš, no po tome bi bili siti svi koji imaju žlicu, silovatelji svi koji imaju penis, a ubojice svi koji imaju bilo kakvo oružje.

Zanimljivo je da zakon ne predviđa mogućnost da vlasnik naprave ne koristi išta što dolazi od HRT-a. Zašto bi se plaćalo išta što se ne koristi (odnosi se i na crkveni porez)? Zašto ne postoji mogućnost da vlasnik naprave službeno da ČASNU RIJEČ kako ne koristi ništa od HRT-a, pa da na temelju ČASNE RIJEČI bude oslobođen plaćanja? Na djelu je izrazita neravnopravnost: HRT se podmiruje na račun toga što se nešto MOŽE dogoditi, tvrdnje te organizacije da se ono što se može dogoditi sigurno i događa, a onome od koga se naplaćuje ne vjeruje se da se to ne događa. Kako HRT ima obraza naplaćivati išta od osoba kojima ni ne pomišlja vjerovati na ČASNU RIJEČ?

Kad smo se već dohvatili radiotelevizijske pretplate, spomenimo i ovo:

– postoje četiri načina kako se može odjaviti pretplata. Jedan od njih je ako pretplatnik naprosto umre; viša sila. U tom slučaju pretplata se otkazuje tako da se HRT-u pošalje dokaz o smrti, smrtovnica. No što ako pokojnica/pokojnik nemaju nasljednika? Pretplatnica/pretplatnik ostaju dužnici na vijeke vjekova, dug im se samo gomila. Nakon nekog vremena sazriju uvjeti za tužbu, pa ovrhu. Pokojnik, jasno, i dalje ima nekakvu imovinu iz koje se tužitelji mogu naplatiti – grob. Za pretpostaviti je da HRT samim time što ima zakonsku mogućnost, što može, da će to i iskoristiti, na isti način kao što HRT pretpostavlja da vlasnik prijemnika (jer može) konzumira njihov predragocjeni informitivno-zabavno, manipulirajuće-zaglupljujući program. Kosti se iskopaju, spale ili bace u zajedničku grobnicu, pri tome se stave zlatni zubi u džep, a grob proda za skupe novce. Ne zna se je li to već ikada napravljeno ili je već uhodana praksa jer mrtvi se ne javljaju da se žale. Ako mogućnost nije već zlorabljena, ne znači da neće biti zloupotrijebljena već sutra. Hanžeković, službeni zastupnik monopolističke radiotelevizijske kuće, ne samo da pije krv živima, nego i pleše po kostima mrtvih.




Post je objavljen 20.03.2016. u 15:56 sati.