Marketing
More je čisto
Ljubav prema rodnom mjestu ubijana mi je postupno. Doseljenici koji su aktivirali vrata za izlazak preko terase na kojoj sam nekad guštao, u tradiciji je te narodne skupine, da na ulicu gleda dućan, koji se mora zaštiti od provala, a izlazi se na druga vrata kojih mora biti, ti novi komšije su bili samo zadnja kap. Uostalom cijeli stari grad je sad njihov.
Imali smo ogromnu šumicu u kojoj se plesalo, nisam plesao, al sam zalazio tamo, sva mladež je tu na zraku bila. Vraćeno je crkvi, sad je to ograđeni prostor koji nitko ne koristi. Tjeranje golaća s prostora iza Dražice najavio je svojevremeno u Novom listu neki Bugarin, balavi magistar, kak sam shvatio zadužen za strateški razvoj, uspješno odrađen dio misije s kampom Politinom, još šumica nije sva uređena i poravnata.
"Neptun" u koji sam neuređen zalazio, lokal na plaži, ruglo, nema ga više, uređeno je, lijep restaurant, ljeti smrdi, inače nema nikog. Umro je vlasnik i nestao minijaturni lokal s dušom "Ćuk", nitko se više ni ne sjeća da je nešto tako postajalo.
Dobro je, još nisam pokvario želudac, dobri su kolači uz more u luksuznoj slastičarnici, na mojoj fotki najjeftiniji od 17 kuna.
Zaboravio sam, kapije se zaključavaju u starom gradu, takva klima, treba se zaštititi od najgorih gostiju koje se ciljano agencijski privlači.
Skoro zaboravih, a uklapa se u jadikovku, bez brige, dobre sam volje, napisano može zavarati, dakle kažu, a ja i znam, u Kraljevici je nekad bila najbolja pizza u Hrvatskoj, više nije ni u regiji, može se izvuči zaključak recimo, da svi drugi napreduju.
Post je objavljen 20.03.2016. u 12:04 sati.