Rado slušam muziku i volim otići na koncert. Naročito u toplom razdoblju kada glazbenici nastupaju na otvorenom. Rimski amfiteatar u Cezareji je idealno mjesto za takve priredbe. Na samoj je obali, pa povjetarac s mora donosi osvježenje nakon sparine dugačkog ljetnjeg dana. Iako nastup nikada ne počinje na vrijeme, gledalište je popunjeno barem sat vremena prije zakazanog termina. Žamor nadglašava uštimavanje instrumenata. Nervoza raste. Povremeno pljeskanje nagovještava organizatorima da i strpljenje ima granice. A kada se svjetla usmjere prema pozornici sve se zaboravlja sa prvim akordima.
I svi ustaju. Njišu se u ritmu. Mrmljaju riječi koje se izmjenjuju na dva velika ekrana. Neki pjevaju na sav glas. Pjevač prepusta mikrofon publici. Dominiraju ženski glasovi. Mikserman dodaje malo basova. Pa opet pjevač. Pa se povlači iza bine, a instrumentalisti izvode egzibicije na poznate teme. Pa nastavak. Pjesme s novog diska. I nesto jos neobjavljeno. Oduševljenje i ovacije. Najavljaju završetak. Ponoć je prošla, ali nitko ne napušta mjesto. Još jedan “bis”, pa još jedan i još... I kraj! Tribine se brzo prazne. Sa sintesajzera kretanje prati onaj još nesnimljeni broj. Ti sjediš i upijaš tu posljednju melodiju za koju znaš da nikada nećeš zaboraviti gdje si je čuo.
I još netko je ostao sjediti. Ali ne da bi upila te posljednje tonove. Ne ona ih niti ne čuje, kao što nije slušala od početka. Njene misli su negdje drugdje. S nekim koga obožava, a nešto je spriječava da mu to prizna.
Sve je utihnulo, a ti još ne ustaješ. Ona prolazi skrušeno pored tebe. Spuštene glave žuri za svojim mužem i djecom u nastavak još jedne noći koju neće prospavati. U nadi da će ga u jutro opet vidjeti, osjetiti iz daleka njegov miris, čekati da joj se obrati i uputi zavodničke riječi koje joj tako prijaju. U želji da je povede, da mu se prepusti, da joj priušti sve što sanja, da mu dade sve što čuva samo za nj. U bunilu, jer ne zna sto bi između obitelji u kojoj je odavno utrnula svaka vatra i ljubavi koja je iznenada buknula nadnaravnom snagom i vuče je ka neslućenoj sreći. U nedoumici može li veza kojoj žudi potrajati, i kako će se vratiti mužu, kako objasniti djeci.
A ispod tanke svilene bluze sa kosim kopčanjem, ispod jos bujnih grudi koje se naziru, malo žensko srce užurbano lupa tražeći izlaz iz začaranog kruga.
(Aviv Gefen: "Sve prolazi s vremenom")
Post je objavljen 18.03.2016. u 19:26 sati.