Sistem je parodija, ljudi su predvidljivi i dosadni a ja i dalje jedem govna. Zato svaku večer molim moje kozmičke čuvare da začine ovu vukojebinu od materije novim paradigmama. Recimo, da braća sa Oriona bace nekoliko novih programa među ljudski rod a da prvi bude da ljudi izgovore sve što im je na pameti, prije nego li im se upali sustav "samo kontrole". "Bok kako si?", "Što te boli kurac kako sam? Da se ovog trena srušiš mrtav ispred mene izbedirao bi me jer sam zbog tebe morao maknuti slušalice iz ušiju i propustio sam više od pola stvari koja mi pomaže da prevalim preko ramena ovaj usrani dan, nalik na sve druge!". Ili: "Ti si jedna nadasve zanimljiva osoba!, "Nabijem tebe i zanimljivost i suptilnu patronizaciju na svoj centimetarno gotovo punoljetni kurac". Ili: "Ti si tako super!", "Mrš u pizdu materinu".
Scena bi se time popravila, dašak svježine ušao bi u međuljudske odnose a svakodnevne parodije bile bi zamjenjene prikrivenim tragikomedijama i šaradama. Ljudima treba šok, fini šok koji bi uzdrmao ionako poremečene umove opsjednute "u se na se i poda se" obrascima i samo ljudska nemoć pred vlastitim maskama i floskulama bila bi onaj osvješteni attack koji bi ljudsku psihu defragmentirao poput računala nekog degenerika koji je pokupio 100 virusa sa ruskih XXX sajtova. Sve floskule i nebuloze bile bi zamjenjene zdravom notom iskrenosti, lišenom bilo kakvih drama i samozavaravanja.
Slijedeći program odnosio bi se na isturivanje vlastitih nedostataka i frustracija prije nego mozak uspije bilo što razvodniti i upakirati u isfabricirani celofan. Lik se diže usred kancelarije od kompjutora i glasno poviće: "Ljudi, sinoć sam ravnalom mjerio kurac koji jedva doseže 11 centimetara, plakao sam ko lud tri sata, udarao glavom o zid i kasnije drkao na military gay porn jer na to mi se moja sirotinja jedino može dići". I svi u kancelariji zaplješću, dok se kolega pored njega diže i počinje vikati: "Da drkam samo na kljakate i one sa fizičkim manama i poslije toga se osjećam ko Superman". "Mene privlače razrooke!", šef urlajući uletava među podanike dok čistačica isplaženog jezika i kolutajučih očiju utrčava među prisutne i zapjeva: "Više ne trebam sakrivati svoje opsesivno kompulzivne poremećaje kao ni svoju tendenciju da svako jutro prije posla uturim H1 olovku u analni otvor."
Naravno, treći korak odnosio bi se na pokazivanje genitalija po ulici i međusobno mirisanje polnih organa. Ne bi više bilo potrebe za egzibicionizmom pod mantilom ili kvazi erotikom nego bi se direktno išlo na suštinu: "kurac u pičku i pička na kurac". Ovako, kad bi tip iskočio iz grmlja i držao mahalu u rukama, susjeda bi mirno odgovorila: "O susjede, malo se bavimo tjelovježbom? Ja sam tri puta oblizala zid jezikom i snifala Domestos a još ni kavu nisam popila". Na gradilištu šef bi se svako jutro obratio radnicima: "Ko se želi jednom rukom dirati za penis neka digne drugu ruku i danas neće morati dizati teške terete. Političar ne bi trebao u kancelariji drkati na "chicks with dicks" sajtove a metafizičari i mistici bi unaprijed vodili polemike oko najveće tajne svemira: "jesu li transsexualci tipovi sa sisama ili žene sa kurčevima???"
Četvrti korak odnosio bi se na dijametralnu promjenu kreativnog aspekta. Ok, nisi jebao tri godine, više ne pišeš knjige koje su ionako "cock sucking art" (Hervey Cleckley-evskim rječnikom), ne šalješ vojsku na bliski istok niti insceniraš migracijske valove sirotinje po svijetu. Ne može ti se dići? Ok, ne odlaziš u crkvu jer te vrata podsjećaju na vaginu a unutrašnjost na maternicu i ne diviš se obeliscima i monolitima jer te podsjećaju na kurac. Ne diviš se anđelima jer nemaju ni kurac ni pičku i ne uvjeravaš sebe da bilo tko može na svijet doći bezgrešnim začećem. Šamarali su te kao malog pod velikim odmorom i krali ti sendviće i novac iz ruksaka? Super. Ne šalješ rakete na drugi kraj svijeta niti imaš potrebu za monopol nad naftnim i plinskim kartelom. Ne jebeš više nikakve protokole jer znaš da je jedini ljudima shvatljiv protok onaj koji treba da se sjeme pokrene iz jaja i poput Vezuva izbaci ono za što se "gore" otimaju ko mi ovdje za zlatom ili parama. Ne slikaš, ne sviraš, ne udaraš, ne opjevavaš, ne pišeš pjesme idealiziranim muzama jer znaš da sve što ima vime je pogodno za mužnju bez stihova. Ne zamaraš se što gledaš mušku dupad u teretani, slušaš emo muziku i zaljubljen si u najboljeg prijatelja jer znaš da ljubav implicira jedino dionizijski aspekat završno sa solarnim pleksusom. Ne tražiš Boga niti slaviš Isusa jer znaš da te prvi ne doživljava a drugi te smara degenerikom.
Peti korak odnosio bi se na najveće skladište nejebice i seksualnih frustracija na planeti - religiju i politiku. Prvo bi se ova dva istovjetna područja trebala poistovjetiti sa konjem i kravom. Konj može ugurati svoje spolovilo u kravu ali krava neće moći roditi mutanta, ali da sjedinjenje otvara polemike o novoj dvo entitenoj vrsti koju bi mogli nazvati konjokravom - definitivno. Konjokrava kao takva trebala bi dvostruke ulare ali duboko sam uvjeren da bi većina ljudskih nevidljivih ulara spala i da bi teleći pogledi prestali postojati od barem 90 posto degenerične populacije. Zašto? Zbog jednostavnog razloga što bi se spajanjem krave sa konjem otvorio poligon za nova spajanja...recimo teleta sa jagnjetom, jarca sa vjevericom, morža sa antilopom i recimo turske jesetre sa skočimišem. Pogled teleta ne bi više imao smisla jer bi ga pratio jagnjeći pogled, što bi među ljudima stvaralo primarnu želju za isticanjem prva četiri koraka / programa sa Oriona.
Sad zamislte klasičnog Greysa u orbitalnoj stanici koja kruži oko Zemlje kako izvlaći analnu sondu iz abduciranog, dok mu abducirani uhvati ruku, vrati sondu u dupe i uputi mu teleće/jagnjeći pogled, uhvati se za kurac, počne pjevati "Tutmes Drugi, Ramzes Treći, sve ih volim takoreći, al nisam Ramzes nego Rambo, u kraljevstvu ljubavi vladam samo" i greysa kako u panici bježi među suentitete i panično vrišti: "pomoz bogoreptil, ove su dodatno isprogramirali oni sa Oriona". Nema više onog gurdjieffovskog organa kundabufera, sove na Neptunu ne gledaju na sat a Belzebubu ne trebaju nova krila jer ne treba više iznad ničega letjeti.
I sve postaje smisleno besmisleno, besmisleno smisleno, dok Koronzon letjeći po Bezdanu zbunjeno gleda novi Kaos i misli si: "e ovome nisam dorastao!"
Post je objavljen 18.03.2016. u 02:14 sati.